U vrijeme 80-ih i 90-ih godina kada su u Sarajevu bili popularni kafići poput Estrade, Davorina i drugih, i jedno piće je naročito bilo omiljeno.
Čuvena Kenijada služila se u zelenoj staklenoj duguljastoj flaši ili se točila iz automata. Sam sok bio je narandžaste boje i sa okusom egzotičnog manga. Proizvodio ju je sodar Vladimir Stopić iz Sarajeva. Malo ko je znao od čega je proizveden popularni “Keno”, da li od marakuje, papaje, mandarine ili nekog sličnog voća, ali su je pili svi – i veliki i mali, a piće je nakon Sarajeva osvojilo i cijelu bivšu Jugoslaviju.
Kafana “Estrada”, mjesto gdje se okupljala sarajevska “šminka” | Furaj.ba
Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća i milenija, u Sarajevu su počeli da se otvaraju prvi kafići koji su brzo postali veoma popularni. Tadašnja poznata okupljališta i danas žive u sjećanjima brojnih Sarajlija kao simboli nekadašnje “gradske raje” i društvenog života za kojim još uvijek u njihovim pričama možete osjetiti čežnju.
Kao što se malo znalo od čega je napravljena kenijada, malo ljudi je znalo da je ona iz Sarajeva. Često se među tadašnjom rajom zezalo da sok dolazi upravo iz daleke Kenije, no to naravno nije tačno. Mnogi smatraju, poput legendarnog Elvisa J. Kurtovicha, da je za popularnost soka “kriva” tadašnja “Estrada” u kojoj se navodno prva počela služiti, pa kako su u Estradu dolazili i ugostitelji i menadžeri koji se motaju oko pjevača vjerovatno su oduševljeni kenijadom počeli da je od Stopića naručuju i za svoje objekte.
Koliko je sok bio popularan, govori i činjenica da je završio u pjesmi tadašnje grupe Merlin 1986. godine, čiji su članovi često dolazili u poznati kafić, a na čijem je čelu tada bio danas najpoznatiji bosanskohercegovački pjevač Dino Merlin.
Vesela Estrada, zvjezdica parada, kafe, kenijade i curice mlade…
Danas se više ne toči, već se samo čuva u sjećanjima nekadašnje raje koja su je voljela konzumirati.
Fenomen sarajevskih kafića | Furaj.ba
Gogo Marjanović je izbrojao da je u 26 kvadrata kafića Lisac moglo stati 135 ljudi, a ispred kafića i na trotoaru Titove ulice oko hiljadu ljudi. Pošto je kafana Park do tada držala primat najvećeg gradskog okupljališta, sa otvaranjem Lisca noćni izlasci su dobili novi oblik, jer su Sarajlije iz Parkuše dolazile kod mene, a poslije deset navečer sam ih usmjeravao na Logavinu, u Stari sat kod Neđe Alihodžića.
