Kompleksne prošlosti: različite budućnosti

Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina obilježava se svake godine 18. aprila na temu koju preporučuje Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS). Ovogodišnja tema je “Kompleksne prošlosti: različite budućnosti”.

Očuvanje kulturne baštine zahtijeva kritičko ispitivanje prošlosti, onoliko koliko njena praksa zahtijeva osiguravanje budućnosti. Rasprave o propuštanju i brisanju određenih narativa te privilegiranju određenih priča nad drugima, posljednjih godina ponovno su aktuelne. Obraćanje osporenoj historiji stoga uključuje složene razgovore, izbjegavajući pristrane poglede i interpretacije prošlosti. Konvencija o svjetskoj baštini (1972) navodi da “pogoršanje ili nestanak bilo kojeg predmeta kulturne ili prirodne baštine predstavlja štetno osiromašenje baštine svih naroda svijeta“ – međutim neravnoteže u prepoznavanju, tumačenju i na kraju, očuvanju različitih kulturnih manifestacija i dalje postoje.

Ovogodišnjom temom predlaže se promoviranje novih diskursa, različitih i nijansiranih pristupa postojećim historijskim narativima, s ciljem podržavanja inkluzivnih i različitih gledišta. Otkrivanje i generiranje sveobuhvatnijih narativa može uključiti širok spektar pitanja; od uništenih i srušenih spomenika do očuvanja autohtonih područja kulturnih krajolika i mjesta predaka značajnih za određene zajednice. Danas mnogi spomenici i lokaliteti imaju svoju višeslojnu historiju i važnost koja zahtijeva inkluzivne pristupe. U ovoj UN dekadi posvećenoj održivom razvoju, potrebno se fokusirati na baštinu koja predstavlja različite kulture i zajednice, promovira jednaka prava žena i drugih zajednica kako bi se ilustrirala tolerantna i mirna budućnost. Poštena i pravedna budućnost zahtijeva otvorenu, tolerantnu i empatičnu interpretaciju filozofije i prakse baštine u sadašnjosti i njenoj ulozi u izgradnji pravednijeg i mirnijeg svijeta.

Smjernice prema inkluzivnijim narativima pojavile su se kroz mnoge postojeće inicijative, počevši od klimatskih akcija, pristupa baštini utemeljenih na jednakim pravima, zajedno s desetljećem djelovanja Ciljeva održivog razvoja. Koncept održivog razvoja u zaštiti kulturne baštine potiče upotrebu kulturne baštine u cilju očuvanja primjerenog odnosa materijalnog i duhovnog, važnog za kulturni identitet ljudi.

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana spomenika i spomeničkih cjelina, Komisija podsjeća na značaj očuvanja raznolikosti kulturnog naslijeđa u BiH, u kojoj je svaki period doprinio cjelokupnoj slici bh. arhitekture i razvoju kulturne raznovrsnosti i specifičnog arhitektonskog izraza u zemlji.

Komisija se u svom radu nastoji rukovoditi i principima održivog razvoja, te mjerama zaštite osigurati dostupnost naslijeđa za sve kategorije, dodatno insistirajući na prezentaciji i njegovih narativa.

Projekti obnove kulturnog naslijeđa, u kojima je učestvovala Komisija i kojima je obnovljen dio kulturno-historijskih dobara, ne bi bio moguć bez učešća lokalne zajednice, škola, vjerskih zajednica, nevladinih udruženja i građana. U proteklih 15 godina, Komisija je uz pomoć Posebnog fonda američkih ambasadora za zaštitu kulturnog naslijeđa i Ambasadi SAD-a u BiH implementirala projekte u ukupnom iznosu od preko dva miliona konvertibilnih maraka na područjima Mostara, Sarajeva, Stoca, Jajca, Rogatice, Foče, Banje Luke i Bihaća.

Neki od realiziranih projekata rekonstrukcije su “Sakralno naslijeđe Blagaja – restauracija srpske pravoslavne crkve Sv. Vasilija Ostroškog i katoličke crkve Presvetog Trojstva”, “Zaštita fragmenata Aladža džamije u Foči”, “Konzervacija i restauracija ulazne kapije i starih nadgrobnika na Jevrejskom groblju u Sarajevu” i dr. Sakralno naslijeđe Bosne i Hercegovine je, kako u periodu posljednjih 30 godina, tako i ranije, postalo predmetom kompleksnih promjena koje su se očitovale ne samo u arhitekturi već i u urbanom prostoru kojeg formiraju ili ih okružuje.

Aktivnostima Komisije, koje su finansirali razni donatori, nastojalo se prije svega sačuvati bogatstvo razlika i raznovrsnosti bosanskohercegovačkog sakralnog naslijeđa, te osigurati interpretacija autentičnih i izvornih narativa za buduće generacije.