Tvrtko I Kotromanić krunisan je u jesen 1377. godine, najvjerovatnije na Mitrovdan, 26. oktobra, i time je uspostavljena Kraljevina Bosna

U historiji Bosne i Hercegovine posebno mjesto zauzima period od druge polovine 14. do druge polovine 15. vijeka, vrijeme Kraljevine Bosne, koja je trajala do 1463. godine i pogubljenja posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića. Temelje kraljevine postavio je Tvrtko I Kotromanić, koji je banovinu Bosnu učinio jednom od najjačih država na Balkanu. Od dječaka s titulom bana postao je prvi, a ujedno i najmoćniji bosanski kralj.
Bio je prvorođeni sin kneza Vladislava, brata bosanskog bana Stjepana II, i Jelene Šubić, kćerke Jurja II Šubića iz moćne hrvatske plemićke porodice Šubića, te unuk bana Stjepana I Kotromanića. Po jednoj liniji Tvrtko je potjecao i od srpske dinastije Nemanjića. Dinastija Kotromanića bila je u rodbinskim vezama s vodećim vladarskim i plemićkim porodicama tog doba.
Petnaestogodišnji dječak na čelu Bosne
Ban Stjepan II Kotromanić umro je u septembru 1353. godine nakon teške bolesti, a na novog vladara nije se dugo čekalo. Bansku titulu naslijedio je njegov sinovac Tvrtko, koji se kao petnaestogodišnji dječak popeo na bosanski tron. Njegov otac, knez Vladislav, bio je još živ, ali je vlast pripala sinu, a otac mu je bio regent. Vladislav je umro već sljedeće godine, pa je Tvrtkova regentica postala njegova majka, kneginja Jelena.
U početku je Tvrtko imao mnogo problema sa sređivanjem odnosa među bosanskim plemstvom, a vanjske sile stalno su pokušavale iskoristiti njegovu mladost u svojim pretenzijama na Bosnu. Ipak, iako je bio vrlo mlad, Tvrtko je već na početku vladavine pokazao mudrost koja mu je kasnije donijela veliki ugled u srednjovjekovnoj Evropi. Kada je ugarski kralj Ludovik I 1363. godine poslao dvije vojske na Bosnu, odbrane Soko Grada i Srebrenika su izdržale i Bosna nije pokorena, jer je mladi ban bio odlučan, uporan i od početka je znao šta želi.

Kako je Tvrtko I Kotromanić postao kralj
U svojim osvajanjima Tvrtko je bio više nego uspješan. Godine 1373. zajedno sa srpskim knezom Lazarom porazio je župana Nikolu Altomanovića, a Bosni su pripali gornje Podrinje, Gacko i dio Polimlja s manastirom Mileševom.
Većina historičara smatra da je krunisanje obavljeno u Milima kod Visokog, današnjim Arnautovićima, dok dio srpskih historičara kao mjesto krunisanja navodi manastir Mileševu. Krunisanjem je uspostavljena Kraljevina Bosna, a Tvrtko I Kotromanić postao je kralj Srba, Bosne, Primorja i Zapadnih strana.
Kraljevinu je nastavio širiti. Godine 1377. preuzeo je Trebinje, Konavle i Dračevicu, 1382. na ulazu u Bokokotorski zaliv podigao je grad koji je nazvan Novi, današnji Herceg Novi, a od 1385. njegovu vlast priznavao je i Kotor.
Veliki vladar i vođa
O Tvrtku kao velikom vladaru i vođi govori i to što je Kraljevina Bosna tada postala važan faktor u međunarodnim odnosima, a njegov dvor mjesto diplomatske aktivnosti država koje su Bosnu morale uzimati kao ozbiljnog učesnika u tadašnjim događanjima. Bosanski kralj Tvrtko I uživao je međunarodni ugled, a mnogi ga i danas smatraju najvećim vladarom srednjovjekovne Bosne.
Za vrijeme njegove vladavine razvijali su se bosanski gradovi, trgovina i rudarstvo. Tvrtko je kovao vlastiti novac, a poznat je i jedan zlatnik koji mu se pripisuje, iako se historičari ne slažu oko toga ko ga je dao kovati. U Tvrtkovo vrijeme ljiljani su ušli u grb Kotromanića i postali znak bosanskih kraljeva. Tragove tog vremena i danas čuva kraljevski grad Bobovac, jedno od najvažnijih utvrđenja srednjovjekovne Bosne.

Pred kraj Tvrtkove vladavine na granicama Bosne pojavljuju se prvi osmanski vojnici. Krajem augusta 1388. godine bosanska vojska predvođena vojvodom Vlatkom Vukovićem porazila je osmansku vojsku kod Bileće. Godinu kasnije sultan Murat I krenuo je u veliki pohod na zemlje kneza Lazara i Vuka Brankovića, a Tvrtko im je poslao pomoć: bosansku vojsku na Kosovu polju 1389. godine predvodio je Vlatko Vuković. Tako je Tvrtko kao pravi državnik stao uz susjede pred osmanskim osvajanjima na Balkanu.
Tvrtko je pojačavao pritisak i na Dalmaciju, pa su mu se 1390. godine predali gradovi Split, Trogir i Šibenik i ostrva Brač, Hvar i Korčula. Nakon toga nazivao se kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Umro je 10. marta 1391. godine i sahranjen je u Milima, a iza sebe je ostavio Bosnu kakvu je cijelog života sanjao, veliku i nezavisnu. Naslijedio ga je rođak Stjepan Dabiša.
Sjećanje na kralja Tvrtka
Danas se u Bosni i Hercegovini na različite načine oživljava sjećanje na najvećeg bosanskog vladara. Opjevan je u brojnim pjesmama, ulice u bosanskohercegovačkim gradovima nose njegovo ime, a skulpture s njegovim likom stoje u Tuzli, gdje je spomenik uradio skulptor Adis Lukač, i u Visokom. Njegovo ime nosi i misteriozni obelisk kod Olova, skriven među omorikama.

Brak i potomstvo
Tvrtko I dugo je bio neoženjen. Godine 1374. oženio je Doroteju Bugarsku, kćerku bugarskog cara Ivana Stracimira i Ane Vlaške, a brak je, kako se smatra, ugovorio ugarski kralj Ludovik I. Njegov sin Tvrtko II kasnije je i sam bio bosanski kralj.
Bosanske kraljice: Žene koje su dijelile tron i sudbinu bosanskog kraljevstva








