Na prostoru naše domovine u davna vremena vodile su se istinske bitke za prijestolja kraljevskih gradova, među kojima je jedan od popularnijih i ljepših grad izgrađen na visokoj i strmoj stijeni smješten na lijevoj obali rijeke Une.
Udaljen oko tri kilometra od Bihaća, nekadašnji kraljevski grad Sokolac pruža prelijep pogled na živopisni krajolik Nacionalnog parka Una, bihaćke doline i ovog prelijepog grada u Krajini.
Prostor na kojem je izgrađen nastanjen je još u prahistorijskom dobu, čiji su ostaci i dan-danas vidljivi pored srednjovjekovne utvrde ili grada, kako ga neki danas zovu. U historijskim izvorima prvi put se spominje 1380. godine, a samo 15 godina kasnije u jednoj povelji se navodi kako je to kraljevski grad koji ima svoje kastelane Ivana i Grgura Etena, te svoju posadu i posjede. Neki hroničari smatraju da je podignut 1020. godine, što pokazuju i arheološka iskopavanja pronađena na prostoru gradine koja je postojala još u bronzano doba gdje su pronađeni tragovi života iz 9. i 10. stoljeća. To je bio isti period kada su u naselju Ripač, gdje se danas nalaze Japodski otoci, bila sojenička naselja.
Dok se penjete na njegove zidine, pokušavate zamisliti kako je to sve nekada izgledalo. Raskoš kraljevskog dvora, dvorjani i dame u haljinama, baš sve kao u filmovima.
Legenda kaže da ga je sagradila jedna od tri sestre – Soka. Bila je kćerka bogataša Dobriše, dobrog i cijenjenog čovjeka u narodu, i imala je još dvije sestre Biku i Vranu. Kada su stasale za udaju, otac im je iznenada umro, a one su nastavile njegov put u dobru i čestitosti, pa su u znak sjećanja na svoga oca odlučile na svom imanju podići tri grada. Naime, sestre su stanovale u nekadašnjem gradu Dubrovniku koji se nalazio na desnoj obali Une, a u svom nasljedstvu imale su i posjed u Pounju kojeg je pokušavao oteti jedan nasilnik. Uspjele su se izboriti za svoj posjed, pa u njemu sagraditi tri grada kako su i naumile. Bika je odabrala mjesto na lijevoj obali Une gdje je podigla grad iz kojeg je nastao današnji Bihać, a mlađa sestra je odabrala mjesto blizu današnjeg naselja Ćukovi gdje je sagradila grad Vrnograč, koji i danas čuva ostatke njene utvrde. Dok je Soka odabrala istočnu stranu, i na ovoj strmoj stijeni izgradila Sokolac.
Dok je bio kraljevski grad, za njegovo prijestolje borili su se Sigismund Luksemburški i Ladislav Napuljski. Kasnije je grad igrao značajnu ulogu u odbrani Bihaća, no doživio je slom dolaskom Osmanlija 1592. godine, kada dolazi pod osmansku upravu i ulazi pod sastav Bihaćke kapetanije. Osmanlije su ga dodatno dograđivale, stoga su danas na njemu vidljivi tragovi srednjovjekovne i osmanske gradnje.
Dugo vremena bio je jedan od najočuvanijih starih gradova na ovim prostorima. Restauriran je za vrijeme Austro-Ugarske prvi put 1898. godine, kada ga je restaurirao tadašnji načelnik bihaćkog okruga grof Lothar van Berks, čiji je i dvorac u Ostrošcu, i od tada je bio otvoren za posjetioce. Na jednom od spratova kule nalazio se i ugostiteljski objekat, u kojoj su se mogle nabaviti razglednice i osnovni podaci o gradu.
Kako bi se olakšao pristup gradu i povećao broj posjetilaca, asfaltiran je i pristupni put gradu.
S. Hodžić, Furaj.ba
