Prekrasne stvari skrivaju se doslovce iza ugla. Proteklog tjedna u obližnjem gradskom parku održavala se mala izložba cvijeća – azaleje ili, na japanskom, satsuki. Samo po sebi ništa neobično, budući da je azaleja u Japanu sasvim udomaćena kao ukrasna biljka. Ono što je izložbu činilo posebnom, bila je činjenica da su sve azaleje bile uzgojene u obliku patuljastog drvca ili bonsai.
Bonsai je umijeće uzgoja biljaka koje su Japanci preuzeli od Kineza prije više od jednog tisućljeća. Minijaturno drvce ili cvijet uzgaja se u loncu ili posudi odgovarajuće dubine i oblika. Za pravilan uzgoj bonsaija potrebno je mnogo pažnje, njege i strpljivosti. U idealnim uvjetima, bonsai drvce može poživjeti više godina ili desetljeća, pa čak i duže.
Gotovo svi primjerci na spomenutoj izložbi upravo su cvali najljepšim cvatom, od bijele i ružičaste pa do svijetlocrvene boje. Neki cvjetovi mijenjali su boju na istom drvcu. Stabalca su bila različite visine, od doslovce patuljastih pa do onih visine pola ili tričetvrt metra.
Gdje je težište ovom cvijetu?…
Ponosni vlasnici ovih izložaka su moji sugrađani-hobisti koji bonsai minijature uzgajaju kod kuće. Lice jednoga od njih zasjalo je od sreće kad sam mu uputila svoje komplimente na račun cvijeća uzgojenog s toliko ljubavi. Ove azaleje osvojile su pregršt nagrada na natjecanjima, sudeći po izloženim peharima i plaketama…
“Uzgoj bonsaija umnogome sliči na odgoj djece. Potrebna je najbrižnija njega i ispravna “edukacija” da bi stabalce izraslo zdravo i snažno, sa svojom posebnom osobitošću, i da bi se razvilo na način koji najbolje odgovara upravo tom primjerku.”
(Vladimir Devidé: Japan)
Sanja Željeznjak, Furaj.ba
