Menu
Za misterioznu tekiju smještenu kraj samog izvora rijeke Bune oduvijek se vežu brojne legende, a jedna od njih je i ova.
Naime, u pećini vrela Bune gazdovao je u stara vremena jedan strahoviti zmaj, kome je narod svake godine morao izručiti kao dar jednu mladu djevojku za žrtvu. Red je došao i na lijepu Milicu, kćerku hercega Stjepana. Iz grada je vodio jedan podzemni hodnik sve do jedne stjenovite izbočine, usred strmene stijene. Tamo je Milica izložena nemilosti zmaja. U Blagaj je tada upravo iz Sirije došao plavokosi i pobožni derviš Salih. Od samog pogleda hercegove kćerke srce mu se užarilo vatrenom ljubavi i dalo mu takvu nadljudsku snagu i smionost da je zmaju uzmogao istrgnuti dragocjeni plijen. Silno se zmaj borio sa Salihom odvalivši svojim dugim repom teške blokove strmene stijene, dok najzad pod udarcima Salihovim nije ispustio ognjenu dušu. U znak zahvalnosti što mu je spasio kćerku herceg je hrabrom dervišu svoju kćerku za ženu i sagradio mu tekiju na mjestu gdje je zmaja pobijedio.
Narod ga je poštovao kao sveca. Živio je kao šejh s Milicom u tekiji sve do svog blaženog kraja, narod ga je poštovao, a i dan-danas u Tekiji na vrelu Bune postoji grob Saliha.
Ovu legendu je opisao Roberta Michel u svojoj knjizi “Mostar” iz 1909. godine, a prema drugoj legendi, koja se pričala u Blagaju, pred mrak je projahao kroz blagajsku čaršiju starac sa bijelom bradom, na bijelu konju, u zelenoj odori sa sarukom. Otišao je prema vrelu, a nakon što su ljudi klanjali akšam vidjeli su da starca više nema. Očekivali su da će odsjesti u musafirhani (odaja za goste) begova Velagića. Buna je nadošla tako da je nije mogao preći, a na ovoj strani je tolika strmina da je nemoguće, na konju, obnoć proći. Tražili su ga, ali uzalud. Onda zaključiše da je dobri (svetac) i da se gajb učinio (misteriozno iščezao). Pošto je bio dobri, a na vrelu Bune učini se gajb, tu mu podigoše turbe i tekiju.
Žena koja je spasila blagajsku tekiju od rušenja | Furaj.ba
U dvorištu blagajske tekije prije više od pedeset godina nicao je hotel. Trebao je to biti ljetnikovac predsjednika tadašnje SFRJ Josipa Broza Tita i do potpune izgradnje nedostajao mu je samo krov. No umjesto da odobri radove na završetku gradnje hotela, Tito je naredio obustavu radova i rušenje svega do tad izgrađenog – sve zbog jedne Hercegovke.
