Menu
Menu
Lejla Njemčević je jedna od najuspješnijih sportskih ličnosti u BiH. Sa svojih 16 godina odabrala je ostvarivanje velikih snova na biciklu i danas je više niko ne može zaustaviti.
Razgovarala: Elma Zećo
Na najtežim rutama atletičarke su se posljednjih godina impozantno dokazale postajući brže i prelazeći sve opasnije linije. Stoga se upravo one smatraju zaslužnim zašto je brdski biciklizam napravio tako upečatljiv napredak.
Svoje neobične vozačke vještine iz BiH slavodobitno pokazuje Lejla Njemčević (30), ukupna pobjednica XCM svjetskog kupa i broj 1 Svjetske UCI Mountain Bike ranking liste.
Intervju za Furaj.ba vodili smo dok se naša najbolja biciklistkinja nalazila u Sjedinjenim Američkim Državama, na Svjetskom prvenstvu i posljednjoj utrci Svjetskog kupa.
Od trenutka kada ste sa 16 godina počeli krčiti put do profesionalnog MTB bicikliste, koliko odricanje i mukotrpni treninzi određuju Vaš život?
– Odricanje je za mene postalo sastavni dio svakodnevnice, tako da više ne osjećam kao da se nečeg odričem, iako to jeste tako. Ipak, teški treninzi su nešto što teško ulazi u dnevnu rutinu, jer svake godine probijamo granice, što znači da moji treninzi moraju biti izuzetno teški da bih mogla napredovati. Svjesno sam podnijela tu žrtvu, i ona mi je srećom uvijek donosila rezultate.
Ljudi koji dosljedno slijede sportske ciljeve razvijaju vještine kojima obogaćuju vlastiti život van sporta. Šta biste kod sebe posebno izdvojili?
– Strpljenje i razumijevanje. Strpljenje, jer rezultati dolaze veoma sporo i nakon dugogodišnjeg rada, a razumijevanje, jer sam baveći se sportom upoznala mnoštvo ljudi koji su prolazili kroz različite životne situacije, poput mene same. Zato razumijem ljude i uvijek vidim širu sliku svega što se dešava u mom okruženju.
Foto: Privatni album
Čime Vas je osvojio brdski biciklizam i na kojim odredištima ste počeli s prvim treninzima?
– Najviše sa slobodom kretanja i slobodom odlučivanja – gdje ići i kojim putem. Kada sam na biciklu, zaista imam potpunu slobodu i kontrolu nad sadašnjim trenutkom. Moji prvi treninzi su bili na šetalištu Dariva i na lokalnom izletištu Barice.
Iz godine u godinu nizali su se uspjesi, sve do trenutka kada ste ostvarili pobjedu karijere ubjedljivim trijumfom na Svjetskom kupu u Francuskoj. Koliko se i kako u pravilu pripremate za velika takmičenja?
– Pripreme počinju u novembru. Obično najbitnija takmičenja iziskuju od sedam do devet mjeseci pripreme. One su svake godine drugačije, jer se i moje tijelo mijenja, ali ovise i o kalendaru utrka i stazama za koje se pripremamo. Moji treninzi traju od četiri do sedam sati dnevno.
Dok nižete sportske uspjehe, leđa u vjetar daje Vam Vaš suprug Amar Njemčević, koji je ujedno Vaš trener. Koliko to olakšava, ili usložnjava bračni život?
– Mislim da, zapravo, čini oboje. Za moj uspjeh u biciklizmu najviše je zaslužan Amar, a veliki benefit je to što je on u mojoj blizini i s aspekta treninga uvijek može imati najobjektivniju sliku moje trenutne forme i oporavka. Takmičenja na svjetskom nivou su iznimno stresna, tako da Amar mora biti i suprug i trener u veoma stresnom okruženju, što je izuzetno teško.
Kada ste shvatili da je zajednički rad najbolja opcija za oboje?
– Amar i ja smo se upoznali kada sam imala 16 godina. On je odmah primijetio da imam veliki potencijal za trening i postizanje velikih rezultata, tako da smo mi najprije počeli da radimo zajedno profesionalno. Mislim da sam imala veliku sreću da pronađem i svog životnog partnera u osobi koja me najviše razumije i koja je sa mnom prošla veoma težak put do rezultata.
Kada ste u iskušenjima, kako se najlakše dižete?
– Uz podršku svoje porodice i, naravno, Amara. Također, već godinama radimo na mentalnom treningu, koji je postao dio našeg svakodnevnog programa vježbanja. Zahvaljujući njemu napredak je u svakom smislu izvjesniji.
Postoje li filozofije, čija učenja osvajaju Vaš duh?
– Kao osoba otvorenog razmišljanja, mogu da shvatim mnoga učenja, ali ono čemu težim je život u sadašnjem trenutku. Svoja iskustva pokušavam prenijeti na ljude kojima mogu pomoći, jer se u sportskom životu doživi mnoštvo situacija u kratkom vremenskom periodu.
Vi ste rođeni u Udinama. Šta Vas danas veže za Italiju?
– To je za mene samo mjesto rođenja i prelijepa država za trening i vožnju bicikla, ali sam mnogo više vezana za Bosnu i Hercegovinu i nikada ne bih živjela u nekoj drugoj državi.
Koji su Vas gradovi posebno dojmili?
– Lisabon me je dojmio zbog opuštenog života i ljubaznih ljudi, a New York jedinstvenog i užurbanog načina života.
Kako se opuštate od stresa?
– Čitam knjige, igram se s mojim psom i, naravno, vozim bicikl.
Koga ste u životu učinili najviše ponosnim?
– Vjerovatno svoju porodicu, mada mi to često ne kažu, ali mogu zaključiti, jer često dijele vijesti o mojim utrkama na svojim Facebook profilima (smijeh).
Foto: Privatni album
