Lijepo lice Sarajeva – akvareli i vedre priče o gradu
„Što se tiče prvih utisaka u Sarajevu, primijetio sam da moram da ‘podesim’ ugao i prilično podignem pogled da bih gledao svijet u oči. Među vama, visokim i lijepim Sarajkama i Sarajlijama na svakom se koraku osjećala srdačnost koja se baš ne da primijetiti na ulicama mnogih drugih gradova. Šetajući Baščaršijom, u nerealnom iščekivanju da ću negdje sresti Selimovića ili Andrića, živopisan kolorit koji mi je iskrsavao iza svakog ćoška ili tezge, uklapao se kao tetris, padajući baš na ono upražnjeno mjesto opisano u njihovim pasusima kojih sam se prisjećao.“
Tekst: Damir Dvorniković
Slike: Zvonimir Dvorniković
Ovo su riječi mog prijatelja s kojim sam se družio za vikend. Nismo se vidjeli decenijama i nije iz Sa, došao je izdaleka da bi nam se porodice upoznale. I nema ovo direktne veze sa knjigom, ali ispričah ti jer znam da će se i tebi dopasti njegova opažanja. Kad nam malo padne entuzijazam vezano za podneblje gdje živimo, lijepo je čuti kako to sve izgleda gledano očima nekog ko nije odavde. Nekog ko živi čak na drugom kontintentu.
“Lijepo lice Sarajeva” je topla knjiga. O nama je. Nama što živimo u ovoj maglovitoj dolini. Dobro, nije baš uvijek maglovita, često je divna i sunčana baš kao ovih dana kad je grad pun turista, ali i naših sugrađana koji žive po raznim udaljenim ili manje udaljenim dijelovima planete. Ulice „vriju“ i bujaju od života.
Promocija monografije „Lijepo lice Sarajeva“ nedavno je održana u BKC-u. Kroz akvarele i vedre priče knjiga na ležeran i jednostavan način govori o gradu, ljudima i tom nekom posebnom senzibilitetu podneblja. Štampana je u zasebnim izdanjima na sedam jezika, engleskom, njemačkom, turskom, francuskom, španskom, italijanskom i našem, a izdavač je Buybook.
„U našoj dolini vrijeme je koju mrvu usporeno. Ima to i neku toplinu. Uz dah prohujalih vremena što izbija iz kaldrme i asfalta, po vidikovcima, bedemima drevnih utvrda i starim čikmama, danas hodaju turisti. Brazilci, Kinezi, Japanci, Skandinavci, iz svih kutaka planete oni dođu. A naši ljudi odlaze, tamo odakle turisti dolaze. C’est la vie! Dok tramvaj kruži, mi slavimo rođendane, vjenčanja, veselimo se novogodišnjem vatrometu…„
„Sa čežnjom gledamo ka zamišljenoj pučini i maštamo o ljetu i moru iako nas čitav život prati miris snijega i borovine s Trebevića, Jahorine, Bjelašnice. Dobre hrane također, pa su nam valjda i zato druženja jaka. Još jedna kocka šećera u kafu za raspoloženje, baklava za snagu i laganice samo.
Naše raje ima svuda, čujemo se s njima. Nekada i vidimo i izgrlimo. Dišu i rade tu negdje u okolini, na drugim kontinentima ili dalekom sjeveru Evrope. Neće oni zaboraviti namazanu šnitu hljeba, ritam kvarta i pravila na šljunku pored obdaništa. Kao ni taj topli ambijent, dobroćudne ljude i dah prošlih vremena u starim stanovima gdje se morate osjećati prijatno…„
