Denis i Alma Okanović prije dvije i po godine udomili su preslatku macu i nadili joj ime Macika. Nisu ni slutili da to neće biti obična kućna mačka, nego mačka planinarka.
Za sebe kažu da su vječite skitnice, da ih je ljubav prema putovanjima i planinarenju u neku ruku i spojila. Maciku su udomili još dok joj nije bilo ni mjesec dana. Brzo se navikla na njih a oni još brže na nju. Bilo im je žao kad su je zbog obaveza morali samu ostaviti kod kuće. Ali u svim drugim prilikama je išla sa njima, pa čak i u večernji izlazak u grad. Čak je i na njihovo vjenčanje išla u Općinu i restoran, jer kažu da je bez nje to bilo nemoguće zamisliti.
Prvi Macikin pohod na planinu
Pošto su svaki slobodan trenutak koristili da planinare, tako su odlučili da idu na planinu Lisac kod Zenice, pa su poveli i Maciku, jer nije zahtjevna šetnja a taman je i ona mogla uživati u prirodi. Prvih desetak minuta su je nosili u rukama, da bi se ona popela na ruksak, legla i spustila šapice preko ramena. Našla je svoje mjesto odakle sve može posmatrati i uživati. Ali ubrzo se predomislila, htjela je da hoda pored njih. Pustili su je i pratili njeno kretanje. Pošto je prvi put u prirodi, a i pasa lutalica je uvijek bilo u okolini, iz predostrožnosti bila je na povodcu. Stalno je zastajala, njuškala bilje pored staze i osluškivala zvukove u šumi. Bila je vesela i razigrana. Po izlasku iz šume, na ogromnoj livadi su napravili pauzu a nju pustili slobodno da se šetka. Trčala je oko njih, jela travu i nastojala omirisati svaki predio oko nje. Vidjevši je kako uživa bili su presretni što su donijeli dobru odluku i poveli je sa sobom. Do vrha je sama šetkala pored njih. Poslije se umorila i smjestili su je ponovo na ruksak, da vide kako će se ponašati. Čim su je stavili na ruksak, uštimala se i više nije pokušavala sići, uživala je u odmoru. Kad je došla kući, odmah je zaspala i cijelu noć se nije budila. Idući put su planirali na Visočicu, na vrh Džamija.
Znali su da je to možda malo napornija tura za Maciku, ali pošto su vidjeli da je mogu i na ruksaku nositi kada se umori, odlučili su je povesti. Na njihovo iznenađenje skoro do samog vrha je sama hodala. Ponašala se baš kao pas. Tada je upoznala i skakavce, danas njenu omiljenu poslasticu na planini. Počela je da ih hvata, da se igra sa njima, pa je vrlo brzo shvatila i da su jestivi. Probala je i borovnice. Visočica je planina na koju je odvedu maksuz da se igra i lovi skakavce, jer u tome itekako uživa. Od tada je počasni član planinarske kolone.
Planinarila i van BiH
Od Lisca, preko Vlašića i Visočice, Macikine šapice su prepješačile mnoge planine u BiH, Hrvatskoj, Austriji i Albaniji. Macika je do sada posjetila, čak i po nekoliko puta, sljedeće više planine u BiH: Maglić, Prenj, Zelengora, Volujak, Treskavica, Visočica, Vranica, Bjelašnica, Igman, Konjuh, Čvrsnica, Vlašić, Jahorina, Troglav, Kamešnica, Lelija. U Hrvatskoj je bila na Dinari, Mosoru, Biokovu, Omiškoj Dinari, Kozjaku, Velebitu.Također je bila na Prokletijama u Albaniji, kao i na Grossglockner-u (3798 m/nv), najvišem vrhu Austrije. Polahko su počeli obilaziti i planine u bližem okruženju. Namjeravali su ove godine voditi Maciku i na uspon na Gran Paradiso (4061 m/nv) i Mont Blanc (4810 m/nv). Želja im je vremenom penjati i više vrhove, ali Maciku neće voditi iznad 5000 m/nv jer smatraju da to ipak nisu uslovi koji su prihvatljivi za njen organizam.
Maciku je, kažu, zadovoljstvo posmatrati kako uživa u planinarenju. Prijatelji su im stalno govorili da trebaju češće da objavljuju njene slike i da je spominju na društvenim mrežama. Nakon što su vidjeli da zaista uživa u planinarenju, odlučili su to podijeliti sa drugima pa su pokrenuli Facebook stranicu Trio fantastiko, gdje su odlučili pisati o Macikinim i njihovim pustolovinama. Cilj im je potaknuti ljude da više planinare, da više vremena provode u prirodi, da pokažu da zaista imaju vrijedna prirodna bogatstva oko sebe koja bismo trebali cijeniti, da ne mora se ići daleko da bi se uživalo to može biti i u blizini doma, a i da pokažemo ljudima da mačke nisu samo ljubimci koji leže kući nego mogu biti i ljubimci koji planinare. Do sada smo uvijek viđali pse na planini, pa je postalo svima fascinantno vidjeti i mačku. Počeli su pisati o putovanjima, o Maciki, a najviše se trude promovirati prirodne ljepote. Njihove objave imaju preko 50.000 pregleda. Macika je pridobila pažnju planinara širom Evrope. Na planini izmami osmijehe skoro svakom prolazniku. Mnogo ljudi kad ih sretne odmah pitaju je li to Trio fantastiko, jer samo je jedna mačka koju trenutno možete sresti na najvišim planinama BiH i okoline. Rijetki su oni koji misle da je to patnja za životinju, ali za njih je veća patnja ostaviti je kući da tuguje ili da bude zatvorena među četiri zida. Uskratiti joj priliku da bude u prirodi, na otvorenom, da upoznaje nove stvari, čak nove životinje, po njima je to mučenje. Nastoje maksimalno joj se prilagoditi i tokom planinarenja. Većina se iznenadi kad vidi Maciku sa na zimskim usponima. Kada su išli na uspon na Grossglockner Macika je bila u prvom planu, te dolaskom na planinarski dom Erzherzog Johann Hutte postala je prava atrakcija. Svi su odmah počeli da je slikaju, kao da je kakva diva došla među njih. Nisu mogli vjerovati da vide mačku na toj visini. Macika je izmamila osmijehe ne samo posjetiteljima, nego i domaćinima doma. Šalili su se da Macika jedino može prenoćiti ako se uslika sa njima.
Macikina najdraža planina
Macika najviše uživa kada su na Visočici, Prenju i Zelengori. I Alma i Denis su djelimično odgovorni, jer su i sami zaljubljenici u njih pa najviše i vremena tamo provode. Prostranstvo planine, udaljenost od civilizacije i njena potpuna sloboda su razlozi zašto baš tamo uživa. Na Prenj i Zelengoru većinom idu na više dana, pa je tada potpuno puštena da uživa. Tada nije na povocu nego slobodno istražuje okolinu. Zna otići od njih i po par sati i kad se umori vrati se, pa čim odmori odmah se da ponovo u bijeg. Na Visočici su joj zanimljivi skakavci koji su joj omiljena poslastica, na Prenju se igra sa miševima – bukvalno igra, jer ga uhvati i baca u zrak i ponovo hvata, ne jede ih… a na Zelengori lovi krtice koje izađu na površinu – interesantno joj je kad dodirne krticu, a ona se oglasi kao da si pritisnuo kakvu gumenu igračku.
Macikin najveći izazov
Uspon na Grossglockner je bio najveći izazov do sada za Maciku. Ipak visina od 3798 m/nv nije bezazlena niti za čovjeka a kamo li za mačku. Problem visinske bolesti, leda, stijena okovanih ledom… Macika je to odlično podnijela. Šapicama je počela hodati i preko leda, ali zbog hladnoće pod njima smo je ipak stavili na ruksak. Na dan uspona na Grossglockner bilo je zaista hladno pa su je stavili u njen transporter i utoplili dekicom. Znatiželjno je izvirivala i posmatrala penjače koji su prolazili pored njih. Vjetar i snijeg koji je padao ipak nisu dozvoljavali da na vrh ide svojim šapicama zajedno sa njima. Ali na vrhu i u povratku, čim su ušli u zavjetrinu, morala je iskočiti iz ruksaka i prohodati.
Planinarska oprema za Maciku
Kada krenu na planinu obavezno prvo pakuju Macikine stvari. Posuda suhe hrane, nekoliko vrećica hrane sa želeom i obavezno ukusni štapići. Kada idu u neki dom, na koji već znaju da dozvoljava i Maciki da prenoći, tada ponesu i vrećicu pijeska za obavljanje nužde. Ljeti nose dovoljno vode i za nuždu da Maciku možemo osvježavati ukoliko su jake vrućine. A uvijek u ruksaku imaju spremnu i kabanicu za nju, u slučaju kiše i dekicu za hladnije dane.
S. Hodžić, Furaj.ba
