Menu
Menu
Indonezijski diplomata Mahendra sa sarajevskom adresom, u slobodno vrijeme putuje i obilazi bh. destinacije koje na indonezijskom jeziku promoviše na svom blogu, Instagramu, Facebook profilu i YouTube kanalu. Za dvije godine je obišao više destinacija u našoj zemlji od prosječnog Bosanca i Hercegovca.
Autorica: Semra Hodžić
Mahendra živi i radi u Sarajevu od augusta 2018. godine. Kao diplomata Ministarstva vanjskih poslova Indonezije raspoređen je u Bosnu i Hercegovinu, a prije nje bio je na četiri kontinenta – radio je u Chicagu, Tunisu i u Istočnom Timoru. Zadužen je za promicanje privredne bilateralne saradnje, trgovine, investicija, poljoprivrede i turizma. U bilateralnom trgovanju, Indonezija se usredotočuje na promociju proizvoda za koje postoji velika potražnja u BiH, kao što su začini, papir, kokosov briket, elektronički dijelovi i ribarski proizvodi, a u međuvremenu je Indonezija uglavnom zainteresirana za vojne proizvode proizvedene u BiH.
Rođen je u Bengkuluu, u južnom dijelu otoka Sumatra, a školovao se i započeo karijeru na otoku Java. Indonežani nemaju prezimena, pa je Mahendra za njega i ime i prezime. Kada je prvi put čuo da će biti raspoređen u BiH, osjećao je nesigurnost, tim prije što su njegovi prijatelji bili zabrinuti za sigurnosnu situaciju. Nakon kratkog istraživanja o Bosni I Hercegovini i njenoj tradiciji, ali i zbog toga što je musliman, prestao se brinuti hoće li se lahko uklopiti u BiH. I u Chicagu je živio u blizini zajednice bh. dijaspore, pa je zahvaljujući njima upoznao i našu kulturu i tradiciju, čak je i pronašao džamiju sličnu bosanskim. U džamije odlazi najčešće na džuma-namaz, te je primijetio da su slične molitva u Indoneziji, iako pripadaju različitim mezhebima.
Istina je, kako kaže, da se u Bosnu i Hercegovinu zaljubio na prvi pogled i da je odmah shvatio da su pogrešne sve predrasude njegovih sunarodnjaka koje naša država asocira samo na rat i konflikt. Pred njim je bio veliki izazov, želio je učiti o BiH, ali nije bilo dovoljno informacija na njegovom maternjem jeziku – Bahasa. Ipak, odlučio se posvetiti istraživanju naše zemlje s fokusom na historiju, prirodne ljepote, tradiciju i religiju, i sve što nauči koristiti da upoznaje svoj narod s našom domovinom kroz društvene mreže. Mahendra vodi blog, Instagram i Facebook profil i YouTube kanal.
Iz njegovih objava se vidi da ga BiH pasionirano privlači, pa tako i indonezijska televizija kada izvještava o Bosni i Hercegovini koristi snimke sa njegovog YouTube kanala. Tako je njegovo opredjeljenje postalo promjena načina razmišljanja indonezijskog naroda kako izbliza vide našu državu. Već nakon dvije godine njegovi indonezijski prijatelji su počeli pričati da su zainteresirani da posjete lijepu zemlju i tada je znao da je njegov utjecaj uspio, jer je više indonezijskih turista počelo posjećivati BiH nego prije, kada su većinom više voljeli posjetiti Tursku kao najomiljenije odredište u inozemstvu.
„Svojim prijateljima iz Indonezije rekao sam da Sarajevo nije tako daleko od Istanbula, samo 1,5 sat leta, i da u njemu mogu naći i spoj istoka i zapada, mješavinu turske, kao i evropske baštine u jednoj državi. Još jedna prednost posjete BiH je ta što su kao muslimani lako mogli pronaći halal hranu“, kaže Mahendra.
Mahendra voli putovati i pisati, a za sve je to zaslužan njegov otac koji je bio putopisni novinar u jednoj od najprestižnijih nacionalnih novina u Indoneziji. Bio je odličan vodič ekipi Furaj.ba tokom posjete Indoneziji 2019. jer dobro poznaje i svoju zemlju. Osim toga, uživa u historiji, pa mu je prirodno da će bolje razumijeti historiju BiH ako je počne učiti od davnih vremena, rimskog doba, doba bosanskog kraljevstva, osmanskog, austrougarskog, jugoslavenskog, pa sve do današnjeg dana.
Od brojnih turističkih mjesta u BiH, najviše ga zanima posjeta mjesta koja se odnose na islamsku baštinu u BiH koja obuhvata arhitekture poput džamija i tekija, medresa i drugih znamenitosti poput mostova i tvrđava. Neke od njegovih najdražih džamija i tekija su Tekija Blagaj, Begova džamija u Sarajevu i Sulejmanova u Travniku, a njegove omiljene tvrđave su one u Počitelju i Travniku. Voli Stari most u Mostaru i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, i o svim mjestima je pisao na svojim društvenim mrežama. Osim mjesta koja su vezana za islamsku baštinu, uživa u prirodnim ljepotama naše zemlje – na planinama, rijekama, jezerima i šumi. Omiljene su mu Una i Neretva, a oduševljen je i vodopadima poput Kravice, onoga u Jajcu i vodopada u Nacionalnom parku Una – Martin Brod i Štrbački buk. Dopalo mu se i Jablaničko jezero, ali je siguran da će ih i na tom spisku biti još jer zna da BiH ima prelijepa jezera. Posjetio je olimpijske planine Trebević, Igman, Bjelašnicu, Jahorinu, ali i Treskavicu, a na njegovoj listi želja su još i Ramsko jezero, te Nacionalni park Sutjeska i najviša planina u BiH – Maglić. Posebna atrakcija za njega su i stara bosanska sela, gdje se mogu vidjeti tradicionalne bosanske kuće. Uživao je u Lukomiru, ali i poznatim eko-selima poput Babića na Rostovu i Nature Art u Bihaću. Dojmila ga se tradicija, ali naravno, i domaća hrana koju je tamo probao.
Zadivljuje ga čistoća naše domovine i sposobnost države da upravlja potencijalima svojih prirodnih ljepota. Često misli, kako je rekao, da je ljepota BiH kao odraz raja, zamišljajući kako njime teku lijepe rijeke, vrlo čiste i pitke vode, boje zelenog smaragda – ponekad tirkizne.
Mahendra nije ostao ravnodušan ni na specijalitete bosanske kuhinje. Omiljeni su mu ćevapi, burek i begova čorba. Nije mu bilo teško naviknuti se na bosansku kuhinju, jer smatra da je dosta slična kuhinji u Tunisu. Od indonezijske kuhinje razlikuje se po začinima koje Indonežani obilato koriste i riže koja je za njih dio svakodnevnog menija, dok se kod nas riža čak jede s hljebom. Ipak, indonezijska kuhinja mu ne nedostaje previše, jer neke specijalitete često priprema njegova supruga. Pojedine začine koje koriste u svojoj tradicionalnoj ishrani pronalaze u lokalnim tržnim centrima, pa čak i čuvene noodle „Indomie“.
Preostale su mu još dvije godine mandata u Bosni i Hercegovini, pa ga raduje da još uvijek ima vremena istražiti više ljepota Bosne i Hercegovine, i da će imati više sadržaja za svoje društvene medije.
