Od Gospinog prvog ukazanja u Međugorju stasalo je, usporedivo s Lourdesom i Fatimom, jedno od najvećih svetišta posvećenih Blaženoj Djevici Mariji u svijetu. Brojna svjedočanstva hodočasnika govore o tome kako su upravo na ovom mjestu uspjeli pronaći svoj mir i vjeru. Svetište Kraljice Mira – Međugorje posjeti godišnje više od milion ljudi iz cijelog svijeta
Fotografije: Amir Bašimamović
Ukazanja Djevice Marije, koja se, kako se vjeruje, kao fenomen počela javljati 1981. godine, učinila su hercegovačku župu Međugorje, udaljenu 25 km jugozapadno od Mostara, jednim od najpoznatijih rimokatoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu. Prema svjedočanstvu vidioca, Gospa im daje poruke da ih oni prenesu župi i svijetu, a to su mir, vjera, obraćenje, molitva i post. Opisujući je, vidioci su kazali, između ostalog, da ona uvijek stoji na oblačiću bjelkaste boje, s bijelim velom i krunom od zvijezda, obučena u jednostavnu žensku haljinu koja slobodno pada. Njena ljepota, rekli su također, ne da se opisati. Nije ovozemaljska. “To je nešto rajsko, nešto nebesko.”
Stazama hodočasnika
Sve je počelo 24. juna 1981. godine. Šestoro mladih iz ove župe na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, ustvrdilo je da im se ukazala Gospa, što će Međugorje učiniti poznatim u svijetu. Od tog momenta počinje se mijenjati život cijele župe, čiji su stanovnici živjeli poput ostalih ljudi ovog kraja: obrađivali su zemlju, sadili duhan i lozu, proizvodili vino i uzgajali povrće, a mnogi su i zbog socijalnih prilika bili prinuđeni napustiti svoje ognjište i krenuti dalje.
Tako je fenomen ukazanja Gospe s vremenom uspio običnu seosku župu učiniti jednim od najvećih svjetskih molitvenih središta, gdje u potrazi za duhovnim mirom, obraćenjem i utjehom, godišnje stigne više od milion ljudi s različitih kontinenata, te uvrstiti Međugorje u jednu od najposjećenijih turističkih destinacija BiH.
Hodočasnici se okupljaju dnevno, sedmično i godišnje. Na tri povlaštena mjesta svako će otići. Najprije Brdo ukazanja, mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima, gdje su, kako se tvrdi, vidioci prvih dana vidjeli Gospu. Od tada se ovdje okupljaju hodočasnici na molitvu krunice, a skupine hodočasnika mogu se vidjeti i po danu i po noći kako se uspinju do mjesta prvog ukazanja, koje je označeno gomilom kamenja s usađenim križem. I Križevac, brdo iznad Međugorja, spada u povlaštena mjesta hodočasničkog okupljanja. Stanovnici sela Međugorje 1934. godine na uspomenu 1900. godišnjice Isusove smrti ovdje su podigli osam metara visok betonski križ. Skupine vjernika ali i pojedinci na tom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta idući od postaje do postaje. Euharistija i sakramentalni život slave se u Župnoj crkvi i na prostoru oko crkve. Poput župe, i crkva je posvećena sv. Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. Uz crkvu ćete također vidjeti oltar za vanjsko slavlje i veliki broj ispovjedaonica, a tu je i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore.
Slavljenje otajstva spasenja glavni je sadržaj boravka međugorskih hodočasnika u svetištu kada proživljavaju iskustveni susret s tajnom vjere. U Međugorju se propovijeda na jednostavan način i nastoji pokazati put ka ostvarenju Evanđelja u životu savremenog čovjeka slaveći Gospine poruke o miru, molitvi, postu, praštanju i vršenju djela ljubavi.
Plodovi Međugorja
Koliko Svetište Kraljice Mira duboko prodire u srca svojih hodočasnika svjedoči i priča iz Hondurasa, gdje je iz ljubavi prema Gospi napravljena replika Međugorja gdje vjernici žele da duhovno rastu do nove prilike za posjetu bh. svetištu. Replika je napravljena u gradiću koji nosi naziv Danli, dok ga odmilja nazivaju Hondugorje.
Očigledno je da Međugorje privlači i pokreće hodočasnike, koji iz njega odlaze zahvalni za brojne duhovne plodove poruka. Među njima su i oni koji započinju novi život svjedočeći srcem i djelima suštinu onoga što je, kako se vjeruje, poručila Djevica Marija.
