Milomir Kovačević Strašni: Moji prvi dani u Parizu

    Milomir Kovačević Strašni: Moji prvi dani u Parizu

    Nakon 1.007 dana provedenih u ratnom Sarajevu i 3 sedmice provedene u Zagrebu, čekajući papire za Francusku, 22. januara 1995. godine, došao sam u Paris.

    Foto: Milomir Kovačević Strašni

    Prve 3 noći prespavao sam u jednom od čuvenih hotela u Ulici Jacob u Paris 5, da bi završio u Paris 18 (rue de Paname) kod “Philipe Riou” i njegove grupe Passagers u “chambre de bonne”, u svega 7 kvadratnih metara s lavaboom, na metrou Chateau rouge.

    Neko vrijeme bio sam zanimljiv i atraktivan za članove asocijacije Paris, Sarajevo, Europe i njihove simpatizere da bi susreti i večere vremenom postajali rjeđi.

    Ostavši sam, bez para i prijatelja, bez znanja francuskog, krenuo sam upoznavati Paris.
    Hodao sam tako danima i noćima i otkrivao ljepote novog okruženja.

    Pješačio sam od sjevera do juga, s istoka na zapad, tridesetak kilometara dnevno, uglavnom sigurnim rutama, velikim bulevarima da se ne bih izgubio, što bi u to vrijeme predstavljalo problem (vrlo često sam izlazio van mape grada koju sam nosio sa sobom), jer tada nisam govorio francuski jezik i teško bih se mogao orijentisati i vratiti na sigurne staze.

    Foto: Milomir Kovačević Strašni

    Naravno da sam poslije izvjesnog vremena sve upoznao, ”imao Paris u malom džepu” i već pronašao svoje puteve, repere, kratice i bio svoj na svome. Danas važim za jednog od boljih poznavalaca grada, čak i stari Parižani, vrlo često ograničeni na svoje kvartove, odaju mi to priznanje.
    Za prvih 6 mjeseci uspio sam poderati 3 para cipela.

    Moji prvi solo izlasci bili su na Montmartre jer sam živio odmah ispod i trebalo mi je desetak minuta da se popnem do crkve Sacre Coeur i Place du Tertre.

    Bila je to prava košnica s hiljadama turista koji su defilirali u svim pravcima, fotografisali se, pozirali umjetnicima, karikaturistima, slikarima, umjetnicima, koji su pravili portrete s makazama (siluete), jeli i pili po restoranima, na zelenim površinama, odmarali se, spavali, sunčali, čitali.

    Bili su tu i plesači, muzičari, žongleri, glumci; razni defilei, spektakli, sve u svemu – raj za mene, za fotografisanje, bez obzira što nisam u početku imao dovoljno filma da bih sve to fotografisao.

    Obično bih se nedjeljom počastio sedvičem “greque”, na izlazu iz metroa “L’Etoile de Tunisie” i jednom konzervom pive, ali da sve ne prijeđe 20 tadašnjih franaka i u parku, ispod crkve, sve to pojeo i popio (obično na klupi, pored nepoznatih ljudi iz cijelog svijeta), nastojeći da što prije oslobodim ruke željne fotografisanja.

    U svom tom “haosu”(bordelu) primijetio sam i ove moje buduće modele “Mumije pariške”, kako sam ih nazvao, mada imaju više imena.
    Obično su bile malo sa strane da budu vidljive, gdje ima puno turista.

    Foto: Milomir Kovačević Strašni

    Bivali bi tako “ukočeni” satima kao prave mumije i pozirali turistima koji bi ostavljali nešto novca u košaru ispred njih. Kažu da su tada solidno zarađivali.
    U početku sam i ja ostavljao do jednog franka (nije se imalo), a kasnije i više.

    Ta naša igra trajala je dugo na Montmartru da bi se potom proširila na cijeli Paris, ispred crkve Notre-Dame, Place Saint Michel, Trocadero, Place Beaubourg, Palais Royal.

    Oni bi uvijek pozirali, zahvaljivali naklonom, osmijehom ili nekim gegom, kada biste ih fotografisali ili se fotografisali s njima ili pak ostavili koji novčić.

    Mnogi od njih već su me poznavali i bili uvijek susretljivi, pogotovo kada sam u svojih 7 kvadrata osposobio i laboratorij i umjesto novca ostavljao im iste ove fotografije.

    Nikoga od njih nisam upoznao, niti bih ih danas mogao prepoznati, ali se s nostalgijom sjećam tih bezbrižnih izbjegličkih dana, kada se nije imalo skoro ništa, a sitnice nas činile sretnim i zadovoljnim.

    Milomir Kovačević Strašni, 9. februar 2021. godine


    Milomir Kovačević Strašni: Moj život u Parizu


    Galerija Srednje škole primijenjenih umjetnosti u drugom dijelu sezone nastavila je svoje aktivnosti u uslovima pandemije uz poštivanje svih propisanih mjera. Nakon prve izložbe Džeke Hodžića u prostoru Galerije, 22. februara organizirali su online izložbu dijela fotografija iz serije „Pariške mumije“ Milomira Kovačevića Strašnog.
    Učenice Farah Muftić i Irna Šehović odabrale su 30 fotografija koje su objavljene na Facebook stranici Srednje škole primijenjenih umjetnosti. Sve 53 fotografije iz iste serije, bit će postavljene u Galeriji škole u maju ove godine, sa nadom da ce se do tada najveći broj učenika vratiti u školu i biti u prilici da izložbu pogledaju sa svojim profesorima. “Nadamo se da ćemo se vidjeti u maju, dotad uživajte u online izložbi Milomira Kovačevića Strašnog!”, poručili su iz ove srednje škole.

    Galerija Srednje škole primijenjenih umjetnosti u drugom dijelu sezone nastavila je svoje aktivnosti u uslovima…

    Posted by JU Srednja škola primijenjenih umjetnosti Sarajevo on Nedjelja, 21. Februar 2021.