Mirza Redžepagić: Flamenco je način života

Mirza Redžepagić: Flamenco je način života

Još za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji počinje razvijati interes za flamenco koji će ga odvesti u Španiju na usavršavanje. Postao je pionir flamenco muzike u BiH, flamenco gitarista, predstavnik organizacije Asociación Española de Guitarra Flamenca (AEGF) za zemlje Balkana, nastavnik gitare i osnivač muzičke grupe NAiRUZ.

Piše: Elma Zećo

Foto: Aida Redžepagić 

Početak muzičkog putovanja Mirze Redžepagića seže u djetinjstvo. Rođen u Novom Pazaru, za njega grad iz kojeg nikada nije otišao, odredište lijepih porodičnih uspomena i najbitnijih trenutaka za jednog mladog čovjeka, pod uticajem očevog muzičkog izbora osvojila ga je gitara, a flamenco na završnoj godini studija na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Ipak, spoznaju da je to umjetnost koja najviše odgovara njegovom senzibilitetu veže za lično i profesionalno sazrijevanje. 

Muzička svestranost

Izvodeći na akademiji djela španske klasične muzike kompozitora inspirisanih flamencom i andaluzijskom muzikom, Mirza je dublje zaranjao u svijet flamenca, koji ga je sve više i više privlačio.

– Danas shvatam da je to bio logičan slijed događaja i da je takvo nešto bilo neizbježno. S obzirom na to da radim kao nastavnik gitare u muzičkoj školi i da se gitarom bavim i s aspekta pedagogije, trudim se istražiti nove načine za pristup instrumentu, što mi je zahvaljujući flamencu i tehnikama koje se u školi ne uče, znatno olakšalo rad s djecom – kaže Mirza. 

Kako bi doživio tradiciju i kulturu flamenca, boravio je i educirao se u Španiji. Odluka da se zaputi u Granadu proistekla je iz želje da se približi flamencu, pronađe učitelja i konačno osjeti duh Andaluzije iz koje flamenco potječe. Vježbao je s dva renomirana učitelja gitare iz Granade, te potom dobio stipendiju Asocijacije flamenco gitarista Španije za specijalističke studije u Madridu, gdje je radio s Joseom Delunaom, poznatim flamenco pedagogom.

– Najviše me je fasciniralo što sam najbolje flamenco izvedbe čuo na ulici, izvodili su ih tinejdžeri koji su od malih nogu u tome i koji ne promišljaju muziku na način svojstven zapadnoevropskoj školi u kojoj sam primarno odgojen i gdje često suština muzike biva ugušena pretjeranom opterećenosti tehnikom. Muzika u njihovom slučaju predstavlja način života. Uslijed neopterećenosti tehnikom, shvatio sam da oni sviraju tehnički besprijekorno i ležerno, te da fokusiranje isključivo na gramatiku ne može zamijeniti priču koju iznosimo jezikom.

Stalno obrazovanje, osvajanje znanja u domenu različitih muzičkih pravaca, instrumenata, komponovanje muzike za pozorište, muzički eksperimenti, koncerti… sve to govori o Mirzinoj muzičkoj svestranosti. Postoje dani kada je nastup na sceni ono što najviše prija njegovoj duši, dok s druge strane ima i onih dana kada ispunjenje postiže komponujući, radeći u studiju, gdje se, zapravo, osjeća najsigurnijim. 

Iako je mnogo izvrsnih muzičara s kojima bi se volio naći na sceni, izdvaja flamenco gitaristu Gerarda Núñeza, Ibrahima Maaloufa, francusko-libanskog jazz trubača, a od domaćih izvođača flautisticu i kompozitoricu Hanan Hadžajlić.

Flamenco i orijentalna muzika

Kao predstavnik organizacije Asociación Española de Guitarra Flamenca (AEGF) za zemlje Balkana, jedan od prvih flamenco projekata koje je Mirza radio u regionu bila je saradnja sa zagrebačkom pjevačicom Ninom Ćorić, jedinom flamenco pjevačicom priznatom od strane struke, kaže nam, s kojom je nastupio na desetak koncerata. 

– Moram naglasiti kako flamenco nije samo muzika, već cijela kultura sastavljena od više elemenata s kojima je publiku potrebno upoznati. Zahvaljujući modernim tehnologijama i sredstvima informisanja postoji sve veći interes za flamenco. Nažalost, mnogi pojedinci, ali ni muzičke institucije još uvijek nisu prepoznali na koji način bi Bosna i Hercegovina mogla postati centar flamenco muzike, ne samo u regionu, već i šire, jer to je muzika koja tek ulazi u muzičke institucije u svijetu, a upravo mi bismo mogli imati privilegiju da budemo jedna od prvih deset institucija u svijetu koje su uvele flamenco kao poseban predmet u sklopu muzičkog obrazovanja – pojašanjava Mirza značaj flamenca, kojeg voli spajati s orijentalnom muzikom. 

– Flamenco se isprva pjevao, zatim se na to dodao ples, a na kraju se pridružila gitara kao prateći instrument. Nakon toga se razvila i kao samostalan instrument u izvođenju ove umjetnosti. Osim što je flamenco spoj različitih umjetnosti, tako je spoj i različitih kultura, tačnije nastao je višestoljetnim suživotom naroda, Arapa, Jevreja, Španaca i Roma. Time je flamenco, između ostalog, nastao i pod uticajem orijentalne muzike, pa je stoga spoj flamenca i orijentalne muzike posve prirodan, organski. 

Kretivni dvojac 

Mirza je oženjen fotografkinjom Aidom Redžepagić. Uspješno su stvorili prostor u kojem mogu individualno djelovati. Dok je Mirzin glavni fokus uvijek muzika, Aida, pored svojih poslova, uspješno realizuje vizuelne priče nekih suprugovih projekata. 

– Nedavno sam sa svojom muzičkom grupom NAiRUZ publicirao video s nastupa iz Cankarjevog doma u Ljubljani. Potpisuje ga Aida zajedno s Borutom Bučinelom. Ponosan sam na ostvareni rezultat. Imam sreću što uz sebe imam za mene najbolju bh. fotografkinju. Aida se uvijek usavršava, a zahvaljujući njoj i sâm učim o važnosti vizuelnog identiteta. 

Njihova kćerka Fatma odrasta u produktivnom i kreativnom okruženju, što joj omogućuje da svakodnevno promatra proces stvaranja. 

– Naša djevojčica predivno crta, ima razvijen muzički sluh, uvijek predlaže nove ideje, a u posljednje vrijeme primjećujem da je naročito zanima moj rad u muzičkom studiju, što mene kao roditelja veoma raduje. No, njen razvoj i izbori tek slijede u vremenu koje dolazi. 

Idući svojom putanjom kao roditelj, suprug, muzičar, čovjek, Mirza ne prestaje maštati i vjerovati da ćemo jednoga dana živjeti u svijetu u kojem će se cijeniti znanje i napredak, ali da to nikada neće isključivati humanost.  

Zato što jedan članak nije dovoljan….

KO NIJE VIDIO GRANADU, NIJE VIDIO NIŠTA

FLAMENKO