Motivi Sarajeva u djelima Karima Zaimovića

U rijetko kojem djelu savremene bosanskohercegovačke književnosti je Sarajevo bilo tako živo i čudnovato kao u jedinom djelu mladog i talentiranog pisca Karima Zaimovića „Tajna džema od malina“ koji je svoj život tragično izgubio u augustu 1995. godine, pred sami kraj rata.

„Tajna džema od malina“ jedina je, a pritom i nedovršena, zbirka priča koju je idol generacije devedesetih ostavio za svog kratkog života koji je prekinut neprijateljskom granatom u 24. godini. U njoj je Karim Sarajevo prikazao kao poprište svijeta u kojem on za slušaoce nekadašnjeg Radija Zid Sarajevo u nesvakidašnjoj emisiji “Josif i njegova braća” razotkriva dnevne tajne i misterije kako bi svojim sugrađanima pomogao da odagnaju patnje koje su prolazili u opkoljenom gradu. Otkriva im kako u je na Alifakovcu živio Čovjek sa Šiljinim licem, kako se sarajevski vampir krio na tavanu Kamernog teatra 55, kako su se u katakombama koje su navodno smještene ispod grada nalaze džinovski pavoci, kako je na Vrbanjuši odrastao nevidljivi čovjek Amir Amrić i još mnoštvo drugih zanimljivih priča.

Dvadeset petog augusta 1992. godine spaljena je Vijećnica u kojoj je tada bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka, kao i njen višemilionski fond vrijednih knjiga i rukopisa. O tom teškom događaju Karim je pisao u priči “Čudo neviđeno“, odnosno o knjizi koja se našla među spašenim, a koja je dospjela u njegove ruke. U njoj je navodno saznao za postojanje “sarajevskog vampira” koji je harao gradom između 1913. i 1914. godine, a koji je identificiran kao austrougarski poručnik Karla Josef Hirschfitz s kojim se Dobrislav Mihčić, autor te knjige, obračunao “u pasažu zgrade u kojoj je danas smješten Kamerni teatar 55”. Kako je opisao Karim, Mihčić je onesposobio poručnika vampira  i sakrio ga u hermetički zatvoren kovčeg unutar jednog slijepog zida na tavanu Napretkove palače, danas zaštićenog nacionalnog spomenika BiH, nakon čega je zazidao tu izbu. Svakog onog ko je pročitao ovu Karimovu priču u kojoj opisuje kako je početkom rata otišao na tavan Napretkove palače i vidio razvaljenu izbu, a kovčeg prazan, pa osjetio strah, poslije čitanja obuzimala je jeza ili prosto želja da istog momenta urade što i Karim – odu na tavan Kamernog teatra.

U priči „Oni su među nama“ Karim je opisao kako su radnici koji su radili na postavljanju plinskih cijevi na padinskom dijelu Sarajeva pronašli “hermetički zapečaćenu podzemnu komoru, zabravljenu masivnim katancem na teškim drvenim vratima”, pa kad su je otvorili ispred njih je projurio divovski pacov kojeg je uplašeni radnik upucao, a zatim je njegovo tijelo preneseno na Veterinarski fakultet radi daljnjih ispitivanja jer takvo nešto nikada nije viđeno. U ovoj priči Karim je „otkrio“ kako su pacovi obitavali u podzemnim tunelima ispod Sarajeva zbog SS elitne jedinice Klingsor koja je ovdje boravila tokom Drugog svjetskog rata, a koji su tokom svog boravka u Sarajevu odsjedali u hotelu Europa. Među osobljem hotela navnodno je tada bilo špijuna i nekoliko naučnika iz Njemačke. Nakon tih saznanja, Karim opisuje u svojoj priči kako je došao do arapske mape grada iz 1578. godine koju mu je dao sarajevski ilegalac koji je preživio upad SS jedinica kroz kanalizacioni otvor hotela. Na mapi je navodno bio ucrtan lanac tunela i podzemnih pećina koje su se nalazile ispod teritorija današnje općine Centar i općine Stari Grad, a koje su se prema tvrdnjama “stanovitog Sadžida ibn Buhare, mistika, putnika i alhemičara, ti tuneli i hodnici tu nalaze već dvadeset hiljada godina i tajno su svetilište jedne od najstarijih prethistorijskih religija – pantizma.

I pored svih čudesnih i opisanih događaja, njegova mašta je i dalje radila, pa je tako Karim otkrio kako “u našem gradu krije možda najveća zbirka remek-djela slikarstva koje je moguće skupiti na jednom mjestu“, što je saznao nakon što je prepoznao dvojicu uglednih menadžera koji se bave kupovinom i preprodajom umjetničkih djela u sarajevskom hotelu Holiday Inn a koji su tu boravili jer je po umjetničkim kuloarima po Europi počela kružiti priča kako je u Sarajevu negdje deponirana ogromna umjetnička zbirka. Tu je navodno boravio i jedan od kustosa pariskog Louvrea, jer je njegov prijatelj u tržnici kupio meso koje je bilo zamotano u originalno djelo čuvenog Rembrandta, a što bi značilo da je u Louvreu onda postavljena kopija tog djela. Navodno je tokom izvođenja građevinskih radova u naselju Breka otkrivena podzemna odaja u kojoj se krila mala galerija, “odnosno tridetesak slika brižljivo deponiranih u nepropusne kontejnere” koji su kasnije prebačeni u grad u Akademiju nauka i umjetnosti, a koje su tu prebacili nacisti pod paskom Hitlerovog saradnika Goringa, a u europskim galerijama ostavljali kopije.

“Cilj projekta bio je vratiti te besprijekorno falsificirane umjetnike u evropske muzeje i galerije, gdje i dan-danas vise a da niko i ne sumnja da su lažne i da se većina originala krije u podzemnim katakombama ispod Sarajeva. Navodno, prema Hessovim riječima, Hitler je bio odlučio da od spleta odaja i hodnika pod Sarajevom, koji se pružaju u nevjerovatnim dimenzijama i pravcima, stvori svoj glavni štab odakle će vladati pokorenim svijetom.”

I u posljednjoj, jedinoj nedovršenoj priči bez imena, priča počinje i završava se u neboderima Unitica gdje je bila smještena redakcija Radija Zid Sarajevo u kojoj je Karim radio na svojoj posljednjoj, osamnaestoj epizodi ciklusa “Josif i njegova braća“, a u kojoj je predvidio svoju smrt. Voditelja Karima u priči pogodi agresorska granata sa neprijateljskih položaja iznad Sarajeva, a to se desi i u stvarnosti, kada je pogođen neprijateljskim gelerom u utorak, 1. augusta 1995. godine. Trinaest dana borio se za život, ali nažalost nije dobio tu bitku.

Ako ste nakon što ste pročitali sada već kultnu zbirku priča “Tajna džema od malina” povjerovali ili poželjeli da su ovakve priče ostvarive u Sarajevu, to potvrđuje koliko je talentiran Karim Zaimović bio i kakav je duh Sarajeva nekada živio.

S. Hodžić, Furaj.ba