Toranj u Pizi je zvonik katedrale koja se nalazi u italijanskom gradu blizu obale Ligurskog mora. Projektovao ga je čuveni arhitekta Bonanno Pizano, a njegova gradnja počela je u augustu davne 1173. godine. Poznat je po neravnomjernom slaganju temelja, zbog čega je u jednom trenutku bio nagnut pod uglom od 5,5 stepeni (oko 4,5 metara) u odnosu na normalu.
Toranj ima sedam zvona, no iako je prvobitno zamišljen kao zvonik, zvona se nisu oglasila još od 20. Stoljeća. Razlog ovome jest što je svako zvono teško čak 3628 kg i njihovo njihanje predstavlja opasnost za dodatno naginjanje tornja.
Na današnji dan 1990. godine, toranj je po prvi put, nakon 800 godina postojanja, zatvoren za turiste zbog restauracije.
Pizanov nestanak
Bonanno Pizano bio je talijanski skulptor i arhitekta. Rođen je u Pizi 1150. godine i u tom gradu je poveo gotovo cijeli život. Sve se za njega promijenilo 1173. kada je počeo raditi na izgradnji čuvenog Tornja u svom gradu. Pogriješio je u startu. Za toranj je napravio temelje duboke svega tri metra unatoč činjenici da je zemljište bilo nestabilno i meko. Zato temelji nisu mogli izdržati težinu građevine pa je toranj počeo tonuti i naginjati se. Izgradnja je vršena u tri faze. Nakon pet godina, kad je bio završen tek drugi od planiranih sedam spratova, temelj tornja počeo je neravnomjerno da se sliježe na podlozi sačinjenoj od pijeska, gline i školjki, što je za posljedicu imalo upadljiv nagib ka jugu. Bonanno je radio dvanaest godina na izgradnji tornja i za sve to vrijeme uspio je da sagradi samo tri sprata. 1185. iznenada je nestao, a ni danas se ne zna šta je bilo s njim: da li je otišao kad je shvatio da ne može da ispravi svoju građevinu ili je jednostavno umro.
Pizanova greška do danas nije ispravljena
Kada je uočeno da se toranj naginje, bila su završena tek dva od ukupno sedam predviđenih spatova. Radovi su obustavljani u nekoliko navrata kako bi građevinari pokušali pronaći neko rješenje I “spasiti” toranj. Drugu fazu radova, nakon Bonannovog nestanka, nadgledali su Giovanni Pisano i Giovanni di Simone, a Tommaso di Andrea Pisano nadgledao je završetak gradnje. Konačno, radovi su završeni 1372. godine, a toranj je i danas nagnut te kao takav predstavlja veliku turističku atrakciju.
Na današnji dan prije 29 godina, toranj je po prvi put nakon 800 godina zatvoren za posjete i tada je počela njegova restauracija koja je trajala više od 10 godina. U tom periodu inženjeri kažu da su ga ispravili za četiri centimetra i da je njegova struktura sada bolja nego što je očekivano.
Krivi toranj u Pizi je 1987. proglašen svjetskom baštinom UNESCO-a.
Najveći mit Tornja u Pizi
Za Toranj u Pizi vežu se brojni mitovi, među kojima je najpoznatiji onaj o Galileu Galileiju, fizičaru, matematičaru i astronomu, simbolu slobodoumne naučne misli. Rođen u Pizi, Galileo se navodno svakodnevno penjao uz 279 stepenica Tornja kako bi proučavao slobodni pad. Prema legendi, Galileo je s vrha tornja bacao kugle različitih masa: topovsku, zlatnu, srebrnu i drvenu.
Suprotno očekivanjima da će teže kugle padati brže, to se nije dogodilo. Galileo je tako zaključio da svi predmeti, bez obzira na masu, padaju jednako brzo.
