Na Drini ćuprija – Zadužbina Mehmed-paše Sokolovića

Na Drini ćuprija – Zadužbina Mehmed-paše Sokolovića

Na tom mjestu gdje Drina izbija cijelom težinom svoje vodene mase, zelene i zapjenjene, iz prividno zatvorenog sklopa crnih i strmih planina, stoji veliki i skladno srezani most od kamena, sa jedanaest lukova širokog raspona, napisao je Ivo Andrić u prvom poglavlju čuvenog romana Na Drini ćuprija, za koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Foto: Samir Zahirović

Opisan tako divnim riječima, za most Mehmed-paše Sokolovića odavno se pročulo širom svijeta. Čitajući ove redove našeg Nobelovca, stječe se utisak o tome koliko je ovaj most, usitinu, veličanstven.

Most spaja obale rijeke Drine u Višegradu, u blizini granice između Bosne i Hercegovine i Srbije, a predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela osmanske arhitekture u periodu od 15. do 19. vijeka u Bosni i Hercegovini.

ZADUŽBINA VELIKOG VEZIRA

Višegradska ćuprija na Drini je zadužbina Mehmed-paše Sokolovića, koji je rođen nedaleko od Višegrada, ali je još od djetinjstva živio u Istanbulu gdje je kasnije postao veliki vezir i nosilac mnogih važnih odluka u vladi Otomanskog carstva. Na vrhuncu svoje moći naredio je da se u Višegradu na Drini sagradi most kome ravnog nema. I tako je i bilo, izgrađen je u periodu od 1571. do 1577. godine, a gradio ga je tada najčuveniji turski arhitekta Koca Mimar Sinan. Izgrađen u istočnjačkom stilu, most predstavlja remek djelo tadašnjeg graditeljstva.

Jedinstvenost višegradskog mosta je u njegovom obliku. Savijena konstrukcija sastoji se od 11 lukova s blagim usponom prema sredini i silaznom rampom na lijevoj obali. Iznad lukova cijelom dužinom mosta proteže se profilisani vijenac iznad koga je ograda mosta. Ukupna dužina iznosi 179,5 m, visina nad normalnim vodostajem rijeke 15,40 m, a širina mosta 6,30 metara. Most je građen od kamena bigra, koji je dovezen iz Višegradske banje. Iznad šestog stuba se s obje strane nalaze proširenja, a na prilaznoj rampi lijeve obale nalaze se tri otvora završena prolomljenim lukovima. Na sredini mosta je izgrađena sofa koja je predviđena za odmor prolaznika, a preko puta sofe je ugrađen kameni portal.

Foto: Samir Zahirović

NACIONALNI SPOMENIK BIH

Nekada se na sredini mosta nalazila i kućica s drvenom kapijom i mostovskom stražom, pa je zbog toga ovaj dio mosta nazvan kapija. Tu se danas nalaze dvije ploče od bijelog mramora sa stihovima pjesnika Nihadija na arapskom pismu, koji govore o graditelju i godini izgradnje. Most je jedan od najznačajnijih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a u julu 2007. godine upisan je u UNESCO listu svjetske kulturne baštine.

Poseban značaj mosta je u tome što svjedoči o usvajanju i prilagođavanju tehnika tokom dugog historijskog procesa, a svjedoči i o važnim kulturnim razmjenama između različitih civilizacija. Njegova simbolična uloga je značajna u historijskom smislu, posebno s aspekta različitih konflikata koji su se dešavali tokom 20. vijeka.

Najljepše obilježje Višegrada, ovaj veličanstveni most je u svom vjekovnom postojanju pretrpio mnogo nedaća, ali se i dalje čvrsto nadvija nad modrozelenom ljepoticom jer je rekonstruisan nekoliko puta. Najnoviji radovi na obnovi mosta izvođeni su posljednje tri godine, a rekonstrukcija je svečano obilježena početkom aprila ove godine.

Foto: Samir Zahirović

SUPROTNOST LJUDSKOJ SUDBINI

U romanu Na Drini ćuprija Andrić pripovijeda o građenju mosta preko Drine u Višegradu, pri čemu je most glavna tačka okosnica naracije romana. Roman obiluje opisima mosta, kao i pojedinačnim sudbinama koje su se vezale uz njegovu gradnju, počev od od samog Mehmed Paše Sokolovića, pa sve do običnih ljudi iz Višegrada kojima most obilježava život. Most na simboličan način predstavlja suprotnost ljudskoj sudbini koja je prolazna u odnosu na kamenu građevinu koja je vječna.

NE ISPRAVLJAJ KRIVU DRINU

Rijeku Drina važi za jednu od najljepših rijeka u regionu. Nastaje od rijeka Pive i Tare u Šćepan polju, a odatle njen tok, ukupne dužine 341 km, ide na sjever sve do ušća u rijeku Savu. U prošlosti je bila čuvena po plahovitoj naravi i splavarima koji su krotili njene bukove. Zbog svog krivudavog toka u narodu je nastala izreka ne ispraviljaj krivu Drinu. Često se dešavalo da se izlije iz svog korita i da tom prilikom ruši sve pred sobom.