Obožavam putovati. Radi kafe u drugom gradu spremna sam voziti se i po nekoliko sati. Stoga me nije bilo teško nagovoriti da sjednem u autobus i prvomajske praznike i ove godine provedem u Novom Sadu. Kako sam već jednom bila, osnovne informacije sam znala. No, za svaki slučaj sam nazvala autobusku stanicu u Lukavici (Istočnom Sarajevu) da mi potvrde vrijeme polaska. Linije imaju u svako doba dana: ujutru, popodne i navečer, a karta u jednom pravcu je 40 KM. Odlučite li se kupiti povratnu (66 KM) može se i uštediti. Put je bio ugodan, vozila udobna i klimatizovana, a kako volim iskoristiti svaki trenutak, naoružala sam se časopisima, knjigama, te mi je sedam sati vožnje brzo prošlo. Na stanici me dočekala prijateljica i ugodnih 30 stepeni. Bila sam sretna što će na red konačno doći moje lepršave haljinice. Uhvatile smo taxi koji je čak povoljniji nego kod nas, 70 dinara je početna, a svaki kilometar pređete za 50 dinara. Dinar varira, ali u posljednje vrijeme je uvijek oko stotke (1 € – 108 dinara) i mijenjačnice su na svakom koraku.
Šta je 1. maj bez roštilja?
Prvi maj Novosađani su proveli u prirodi, na izletištima, u vikendicama. Gotovo 300.000 posjetilaca imala je Fruška gora, koja je vrlo omiljeno i poznato izletište u Vojvodini. Dio ove planine je od 1960. godine pretvoren u nacionalni park i vrlo atraktivnu turističku destinaciju.
Nisam otišla na Frušku goru, ali nisam propustila ni roštilj. Pridružila sam se ekipi od dvadesetak ljudi i od ranog jutra uživala u svježem zraku i zelenilu. Fascinantno je koliko ima zelenila, parkova, travnjaka. Ja, koja bih autom išla i do prodavnice, tokom boravka u Novom Sadu željela sam samo šetati i diviti se ljepoti prirode. Zbog izrazito lijepog zelenog okruženja carica Marija Terezija je prilikom dodjele statusa „kraljevskog slobodnog grada“, 1. februara 1748. godine, dala ime Neoplanta, što u prevodu znači Nova bašta, odnosno Novi Sad. Prvi februar se i danas slavi i obilježava kao Dan grada.
Na lijepom plavom Dunavu
Lijepo vrijeme iskoristila sam za odlazak na Štrand. Kako sam odrasla uz more, nisam ljubitelj rijeka, bazena, volim samo slanu vodu ali me novosadska plaža oduševila. Da li zbog sedam hektara zelenih površina i skoro isto toliko pješčanih, ili zbog stabala pod kojim možete uživati u hladu, uživala sam u svakom trenutku. Nisam se odvažila plivati u Dunavu, ali sam „hvatala“ boju i odmarala misli u jednom od mnogobrojnih kafića odmah pored vode. Moram naglasiti da su cijene jako pristupačne: ulaz na Štrand u toku sezone je svega 50 dinara (1 KM), a hladna nes kafa će vas osvježiti za 100 RSD (cca 2 KM). Za one sportskog duha (kakav moj nije ) pripremljeni su brojni sadržaji, takmičenja, a ponudu upotpunjavaju i kulturne manifestacije.
Ono što nikako ne smijete propustiti u Novom Sadu je odlazak na Petrovaradinsku tvrđavu. Mnogima je ona sinonim za najveći muzički festival u ovom dijelu Evrope – Exit, a meni je opet bila oaza mira i opuštanja, ručak u jednom od restorana sa pogledom na Dunav koji me je ostavio bez daha. Ova tvrđava važi za drugu po veličini tvrđavu u Evropi, a njen naziv vuče korijene iz mnogih jezika: na latinskom petra znači stijena, var je na mađarskom grad, dok bi na turskom din bilo vjera. Kako su Novosađani to preveli, Petrovaradinska tvrđava je grad na stijeni čvrst kao vjera.
Kad već govorim o Tvrđavi, tamo je i najbolji noćni provod. Prijateljica mi je otkrila da klubovi rade do ranih jutarnjih sati. Jedan od najstarijih klubova u Novom Sadu, smješten upravo na tvrđavi, je Đava. Tu možete uživati uz raznovrsne žanrove muzike. Ako ste pak ljubitelj svirki uživo posjetite Ulicu Laze Telečkog i sigurno ćete naći nešto po svom ukusu. Meni se dopao i Giardino, smješten na krovu tržnog centra Bazar u samom centru Novog Sada.
Ako vam pak nije do provoda, dragu osobu uhvatite pod ruku i prošetajte Dunavskim kejom.
Ivona Krezić
