Popularna youtuberka i modna influenserica Naida Bojnakova zbog ljubavi se prije četiri godine odselila u Tursku. Živi u jednoj od najljepših turskih destinacija – Alanji sa suprugom Baranom, poznatim fudbalskim trenerom, i sinom Edinom Arasom.
Razgovarala: Semra Hodžić
U Sarajevu je imala lijep život: dobar posao, porodicu sa kojom je jako bliska, prijatelje, mogućnosti i poznanstva. Iako je sa suprugom Baranom koji je rođen, živi i radi u Turskoj, razmatrala opciju da živi u Bosni i Hercegovini, odlučili su se za Tursku jer je nudila bolje uslove za život. Tako se Naida nakon stalnog putovanja na relaciji između te dvije zemlje, odlučila za najveću životnu promjenu – konačnu selidbu.
Trebalo joj je tačno godina dana da se navikne na život u Turskoj i da prihvati činjenicu da više ne živi u Sarajevu.
„Na početku je bilo zaista teško i mnogi ljudi se pitaju zašto s obzirom da je Turska zaista zemlja u kojoj bi mnogi voljeli živjeti. Ali sada, nakon četiri godine, smatram da je moj dom u Turskoj i voljela bih ostati ovdje, ali isto tako bih slagala kada bih rekla da se ne bih nikada vratila u Sarajevo da živim.“
Iako se to često ističe u javnosti, Naida smatra da između nas i Turaka nema puno sličnosti.
„Jedina sličnost između nas i Turaka jeste to da smo narod koji je jako srčan. I oni su, kao i mi, jako prijateljski nastrojeni prema ljudima, gostima, poznanicima. Sve ostalo, ako mene pitate, je drugačije. Turci su puno smireniji od nas, puno su pozitivniji. S druge strane, smatram da smo mi puno napredniji narod kada je u pitanju stil i način života. Turci, koliko god su napredni i imaju sve što požele, još uvijek žive u okovima tradicije i običaja koji ih samo vuku nazad. „
Tokom proteklih godina usvojila je i nekoliko turskih običaja. Naučila je kuhati njihova jela, piti turski čaj čim ustane. Trudi se da poštuje njihove običaje za koje smatra da su razumni.
Kaže da je nažalost i mnogo predrasuda o Turskoj.
„Nekako u našim zemljama vlada mišljenje da Turci ne daju ženama da rade, da su žene potlačene ali stvarnost je skroz drugačija. Nikada nisam vidjela da žena ima više prava i povlastica nego u Turskoj. Često za Turkinje kažem da su prave gazdarice u svojim porodicama i kućama. Naravno, postoje izuzeci svuda ali mislim da žene u Turskoj uopšte nisu potlačene.
Još jedno popularno mišljenje je da su Turci napadni i dosadni, što uopšte nije tačno ako se fokusirate na Tursku kao jednu veliku zemlju. Naš narod ide i obilazi turistička mjesta gdje ih prodavci i ljudi na ulicama vuku za rukav, dosadni su i pokušavaju ući u priču. Međutim, to je ‘stil’ ljudi koji zarađuju od turizma u Turskoj. Kada odete u neki dio Istanbula npr. koji nije turistički, niko vas neće ni primijetiti i ponašat će se prema vama kao da ste ‘jedan od njih’.“
Ono što najviše voli u Turskoj je lijepa, pozitivna atmosfera. Ljudi su nasmijani, naoružani su nekom pozitivom čak i kada loše ide.
Vječna dilema joj je u čemu se razlikuju tradicionalna bosanska i turska kuhinja.
„Turska tradicionalna kuhinja je puno raznovrsnija nego naša ali meni je naša kuhinja ipak draža. Ja sam ljubitelj laganijih ukusa a turska kuhinja je puna ulja i začina.“
