”Ima struna u čovjeku
što zabruje na riječ neku
što nečiju suzu, boju,
prepoznaju kao svoju”.
Nasiha Kapidžić-Hadžić je pisala poeziju za djecu, poetsko prozne zapise i dramske tekstove. Njeni pjesnički i prozni radovi uvršteni su u niz antologija i čitanki za osmogodišnje škole. Zastupljena je izborom iz pjesničkog opusa u školskoj lektiri.
Nasiha Kapidžić- Hadžić rođena je 6. decembra 1932. godine u Banja Luci, umrla 22. septembra 1995. godine u Sarajevu.
Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a Filozofski fakultet u Beogradu. U početku je radila kao profesor u banjalučkoj gimnaziji, a zatim je bila urednik u Obrazovnom i Dječijem programu Radio-Sarajeva. Nakon toga prelazi u Izdavačko preduzeće “Veselin Masleša” gdje je, do penzionisanja, bila urednik edicije za djecu i omladinu.
Nasiha Kapidžić-Hadžić je pisala poeziju za djecu, poetsko prozne zapise i dramske tekstove, kritike i eseje o dječijoj književnosti. Njeni pjesnički i prozni radovi uvršteni su u niz antologija i čitanki za osnovne škole. Zastupljena je izborom iz pjesničkog opusa u školskoj lektiri . Bila je ipak prvenstveno pisac za djecu, jedan od najmaštovitijih i najnježnijih u bosanskohercegovačkoj književnosti. Njene dramske igre za djecu izvodjene su na radiju i u pozorištu.
Za stvaralački rad dobila je niz nagrada i priznanja, između ostalih:
-Dvadesetsedmojulsku nagradu
– Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva
-nagradu Zmajevih dječijih igara
– nagradu “Veselin Masleša” koju dodjeljuje grad Banja Luka
-dvije godišnje nagrade Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”
Rodna kuća Nasihe Kapidžić-Hadžić u Banjoj Luci je proglašena nacionalnim spomenikom.
VEZENI MOST
Kad jednom dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
vidjećeš kako obale travne
na ruci drže most.
Most vezan žicom svilenom, tankon
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.
Vjetar ga njiše ko voda čamce,
svezane u plićaku;
rojevi svitaca nad njim se pale,
pa blista i u mraku.
A pod njim čudni orkestar”ljeta,
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu.
Divnim ga šumorom slave vrbaci
prepuni malih snova;
niko mu nije pjevao ljepše
od bijelih bagremova.
Kada nam dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.
