”Ima struna u čovjeku
što zabruje na riječ neku
što nečiju suzu, boju,
prepoznaju kao svoju”.

Foto: Ilustracija
Nasiha Kapidžić-Hadžić bila je jedna od najznačajnijih bosanskohercegovačkih književnica za djecu. Pisala je poeziju, poetsko-prozne zapise i dramske tekstove, ali i kritike i eseje o dječijoj književnosti. Njeni stihovi i prozni radovi uvršteni su u brojne antologije i čitanke za osnovne škole, a izbor iz njenog pjesničkog opusa godinama je dio školske lektire.
Rođena je 6. decembra 1932. godine u Banjoj Luci, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Filozofski fakultet diplomirala je u Beogradu. Profesionalnu karijeru započela je kao profesorica u banjalučkoj gimnaziji, nakon čega je radila kao urednica Obrazovnog i Dječijeg programa Radio-Sarajeva. Potom prelazi u Izdavačko preduzeće „Veselin Masleša“, gdje je do penzionisanja bila urednica edicije za djecu i omladinu.
Iako je djelovala u različitim književnim formama, Nasiha Kapidžić-Hadžić ostala je upamćena prije svega kao pisac za djecu – jedna od najmaštovitijih i najnježnijih u bosanskohercegovačkoj književnosti. Njene dramske igre izvođene su na radiju i u pozorištu, a njeni tekstovi obilježili su odrastanje brojnih generacija.
Za svoj stvaralački rad dobila je niz nagrada i priznanja, među kojima su Dvadesetsedmojulska nagrada, Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, nagrada Zmajevih dječijih igara, nagrada „Veselin Masleša“ Grada Banje Luke, kao i dvije godišnje nagrade Izdavačkog preduzeća „Svjetlost“.
Nasiha Kapidžić-Hadžić preminula je 22. septembra 1995. godine u Sarajevu. Njena rodna kuća u Banjoj Luci proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
VEZENI MOST
Kad jednom dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
vidjećeš kako obale travne
na ruci drže most.
Most vezan žicom svilenom, tankon
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.
Vjetar ga njiše ko voda čamce,
svezane u plićaku;
rojevi svitaca nad njim se pale,
pa blista i u mraku.
A pod njim čudni orkestar”ljeta,
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu.
Divnim ga šumorom slave vrbaci
prepuni malih snova;
niko mu nije pjevao ljepše
od bijelih bagremova.
Kada nam dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.











