Nasiha Pozder, ministrica okoliša i turizma FBiHa za Furaj.ba govori o svojim vizijama i potezima koji će donijeti promjene u turističkoj industriji, akademskoj karijeri i destinacijama koje unose mir u njen život.
Razgovarala: Elma Zećo
Fotografije: Irfan Redžović
“Naš odnos prema okolišu pitanje je naše budućnosti, a naš odnos prema turizmu pitanje našeg razvoja. Izbalansiranim pristupom u kojem štitimo okoliš, ali istovremeno ulažemo u obrazovanje kadrova i postajemo partner odgovornim investitorima, naše turističke potencijale možemo pretvoriti u brend. BiH može biti zemlja koja je turistički brend, lijepa i sigurna,” riječi su Nasihe Pozder, ministrice okoliša i turizma FBiH, koja je svoju karijeru posvetila nauci. Doktorirala je u oblastima arhitekture i urbanizma, a iza nje su i dvije decenije rada na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu.
Planski razvoj
Turizam je u velikom broju zemalja jedna od ključnih privrednih djelatnosti. Koliko mi u BiH imamo trenutno koristi od turističke industrije, te gdje vidite prostor za poboljšanje?
– Bosna i Hercegovina ima koristi od turizma. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, i dalje postoji crno tržište, ne prijavljuju se svi turisti, ali njihov broj je iz godine u godinu veći. Na osnovu prijavljenih gostiju i plaćenih boravišnih taksi imali smo preko 1,6 miliona turista u prošloj godini, što je čak 18% više nego 2022. godine. U praksi je taj broj višestruko veći, stoga pokušavamo u saradnji s nadležnim kantonalnim ministarstvima da smanjimo crno tržište, da se više novca sakupi od boravišnih taksi, kojeg bi potom trebalo reinvestirati u turizam.
U kojem se pravcu razvija turizam u FBiH?
– Usvojili smo Strategiju razvoja turizma u periodu 2022. – 2027. u oba doma federalnog parlamenta, čime smo po prvi put stvorili uslove za dugoročan i održiv razvoj turizma u Federaciji BiH. Nedavno usvajanje budžeta u Parlamentu FBiH važan je pokazatelj da ćemo u okolišu i turizmu imati bolje dane. Značajno smo povećali sredstva u odnosu na ranije godine, pa ćemo samo za turizam imati četiri miliona KM. To je još uvijek nedovoljno za ozbiljnije promjene, ali je svakako dobar trend i sada imamo otvoren put da realizujemo važne projekte, nadogradimo ih i pripremimo za naredne budžete. Razgovori s radnicima u turizmu, akademskom zajednicom i ekspertima u oblasti turizma, resornim ministrima, ambasadorima, influenserima, pokazali su da se svi slažemo u najvažnijem – strategija će obezbijediti planski razvoj.
Koliko se pažnje obraća na održivi turizam?
– Strategija razvoja turizma prepoznaje optimalno korištenje naših prirodnih resursa uz očuvanje ekoloških procesa, prirodne baštine i biološke raznolikosti, kao i poštivanje naših tradicionalnih vrijednosti, kulture i historije, te vidi moguće dugoročne pravce ulaganja kako bismo imali održiv ekonomski rast. Radi se o kompleksnoj viziji, jer mnogi akteri od države do lokalne zajednice moraju uraditi svoj dio posla da bi od Bosne i Hercegovine napravili pravi turistički brend.
Mi očekujemo bolje dane za turizam u našoj zemlji. Naravno, potreban nam je multifunkcionalni, multisektoralni pristup, pa je Federalno ministarstvo okoliša i turizma u rad uključilo i predstavnike akademske zajednice iz oblasti turističkih znanstvenih disciplina s kojima radimo na planovima za kreiranje Akcionog plana, koji je i obaveza iz spomenute strategije. Također, neophodno je unaprijediti zakonske legislative, s fokusom na Zakon o turizmu FBiH.
Kako su izuzetno važni ljudski resursi u turizmu (radna snaga), zajedno s predstavnicima akademske zajednice istakli smo ulogu srednjih, viših i visokih škola. Uz uvezivanje statistike i digitalizaciju, moguće je značajnije pokretanje potencijala za razvoj bh. turizma, s posebnim akcentom na domaće goste.
Koliko se pažnje obraća na održivi turizam?
– Strategija razvoja turizma prepoznaje optimalno korištenje naših prirodnih resursa uz očuvanje ekoloških procesa, prirodne baštine i biološke raznolikosti, kao i poštivanje naših tradicionalnih vrijednosti, kulture i historije, te vidi moguće dugoročne pravce ulaganja kako bismo imali održiv ekonomski rast. Radi se o kompleksnoj viziji, jer mnogi akteri od države do lokalne zajednice moraju uraditi svoj dio posla da bi od Bosne i Hercegovine napravili pravi turistički brend.
Mi očekujemo bolje dane za turizam u našoj zemlji. Naravno, potreban nam je multifunkcionalni, multisektoralni pristup, pa je Federalno ministarstvo okoliša i turizma u rad uključilo i predstavnike akademske zajednice iz oblasti turističkih znanstvenih disciplina s kojima radimo na planovima za kreiranje Akcionog plana, koji je i obaveza iz spomenute strategije. Također, neophodno je unaprijediti zakonske legislative, s fokusom na Zakon o turizmu FBiH.
Kako su izuzetno važni ljudski resursi u turizmu (radna snaga), zajedno s predstavnicima akademske zajednice istakli smo ulogu srednjih, viših i visokih škola. Uz uvezivanje statistike i digitalizaciju, moguće je značajnije pokretanje potencijala za razvoj bh. turizma, s posebnim akcentom na domaće goste.
Docentica ste na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, gdje radite već 20 godina. Kakve su generacije studenata poželjne za kreativniju arhitektonsku budućnost BiH?
– Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu je moja druga kuća. Rado joj se vraćam, a najvećim dijelom zbog studenata, moje stalne inspiracije. Svaka generacija nosi nešto novo i drugačije, i svaka traži da joj se posveti na njoj prihvatljiv način. Rado prihvatam taj izazov. Hrabre i znatiželjne generacije su one koje pomjeraju granice u društvu, tako je i u arhitekturi.
Postoji li mogućnost da arhitektura kao umjetnička praksa nadjača vidljivu patologiju u arhitekturi i građevini, koja nerijetko narušava sliku grada, ali i komfor življenja.
– Arhitektura oblikuje prostor, kreira sliku grada, stimuliše i doprinosi kvaliteti te slike kako u funkcionalnom tako i u estetskom pogledu. Poboljšati sliku i stanje naših gradova i sredina možemo samo promjenom načina na koji posmatramo razvoj. Nažalost, skloni smo razvoj gledati kroz kvadrate, količine betona, stakla i broj spratova. Takav princip doveo je do slabljenja kvalitete zraka, pojave klizišta, klimatskih promjena, ali i do ne baš tako lijepog izgleda. Promjenom paradigme, koja nas uči da je što viša zgrada sa što više kvadrata znak razvoja, možemo učiniti da arhitektura bude u funkciji dobrog i lijepog.
Šta bi Vam bilo izazovno projektovati?
– Istini za volju, radije se predstavljam kao urbanistica, pa tako i o projektovanju razmišljam u prostornim okvirima. Podjednak su mi izazov planiranje i osmišljavanje parka, kolibe za odmor, ili cijelog naselja. Princip je isti, u svemu težim pronaći inspiraciju i izazov, ili ne prihvatam zadatak.
Foto: Privatni album
Kakve Vas turističke destinacije oduševljavaju?
– Volim mjesta poput naše Hercegovine, uživam u Ljubuškom i našim vinarijama, bez daha su me ostavili divlji konji na Kruzima, jezera me umiruju, pa rado biram Blidinje i cijeli taj kraj u kojem ne znate kakvo će vrijeme biti, ali zato znate da će vas sigurno dočekati dobri ljudi i biti ponuđen vrhunski sir. Jajce i povratak historiji uvijek su poseban doživljaj, odmor pored Une i pravih malih umjetničkih blaga skrivenih na Ostrožcu i u dvorcu Lothara Von Berksa posebnost su koju vrijedi istražiti. Oduševljavaju me destinacije koje predstavljaju spoj prirodnih ljepota i historijskog naslijeđa, one u kojima ću uživati u gastronomskoj ponudi, pri tome to može biti jednostavna belava u Tomislavgradu, ili janjetina u Jablanici, sve dok su s osmijehom poslužene. Cijenim da smo u Bosni i Hercegovini blagoslovljeni upravo takvim destinacijama.
Postoji li mjesto na kojem pronalazite svoj mir?
– Mir pronalazim u svom domu, tamo gdje me čeka porodica, nekad u tišini, a nekad uz smijeh i razgovor s kćerkom o njenim interesovanjima. Subotom na jutarnjoj kafi s najboljom prijateljicom, ili na koncertu, predstavi u mnoštvu nepoznatih ljudi koji dijele istu emociju u tom trenutku, ali isto tako mir uspijem naći i dok pregledam studentske radove, ili planinarim, što, nažalost, sve rjeđe uspijevam. Ipak, sretna sam što radim poslove koji me, iako nose sa sobom veliku odgovornost i značajnu dozu stresa, čine zadovoljnom i korisnom. Radeći, upoznajem ljude koji mi ulijevaju nadu i uvjerenje da je ovo zemlja koja ima budućnost.
“Volim Barselonu i Pariz zbog svega onoga što me u ovim gradovima uvijek iznova dočeka, ali isto tako su Kopenhagen i Ljubljana gradovi u kojima se osjećam kao da im pripadam. Volim Skandinaviju, jednostavnost i čistoću arhitekture od Norveške do Švedske, a fascinira me i Japan na sličan način.”
