Norveška – zemlja mojih snova

Kada spomenem Norvešku većina vas će pomisliti: “brrr hladno i skupo”. Tako sam i ja mislila dok nisam vidjela tu čudesnu zemlju. Ovo je jedna od zemalja u koju ću se sigurno opet jednom vratiti.

Smještena na Skandinavskom poluostrvu, jedna je od najsevernijih zemalja na svijetu gdje žive ljudi. Klima joj je  slična zapadnoevropskoj, zahvaljujući Golfskoj struji koja nosi toplu vodu iz Meksičkog zaliva preko Atlantskog okeana duž cijele obale ove sjevernoevropske zemlje.

Dosta toga sam znala o njihovoj kulturi, historiji, Vikinzima….. ali onaj osjećaj kada plovite kroz Norveške fjordove a oko vas su vodopadi koji padaju sa visokih stijena i najduži glečeri na svijetu, nije moguće opisati.

Vidjela sam i prije zelenilo, boje, galebove, kućice u cvijeću, male čamce usidrene u luci…. Ali, kako da opišem osjećaj dok sjedite pored jezera, u 23h dok se još sve vidi, i bacate kamenčiće u vodu, a okruženi ste tako izražajnim i lijepim bojama i svjesni da vlada takva tišina da ne možete vjerovati da takve oaze negdje postoje? A tek zalazak sunca u ponoć?!!! Ne, neću ni pokušati.

Voda 16 km dugačkog Geirangerfjorda je slana, pa se zato ne smrzava tokom dugih zimskih mjeseci. U mirnoj vodi ogledaju se nebo i 2000 m visoki planinski vrhovi sa obje strane.

Dva najpoznatija fjorda, Geirangerfjord i Nerojfjord, međusobno su udaljeni 120 km, nalaze se sjeveroistočno od Bergena, po mnogima najljepšeg grada Norveške u kojem ako se nađete morate posjetiti riblju pijacu. U gradskom akvarijumu možete da hranite pingvine i vidite gotovo sve morske životinje koje nastanjuju norvešku obalu.  Do okolnih brda odakle cijeli predio imate kao na dlanu, voze žičare.

I tako sam ja ostala bez teksta, a vidjela sam samo jedan djelić prirodnih ljepota ove zemlje, jer ako niste znali, reći ću vam da Norveška ima preko 1.300 rezervata prirode. Zato, vraćam se opet.

Dijana Mirojević, Furaj.ba