Opstanak u živo

Tog jutra smo Eszter i ja ustale nešto ranije nego obično. U kampu “Đardin” (SV.Filip i Jakov) najljepša su jutra. Mirna su.

Nakon kafe i doručka spakovale smo ruksake i krenule ka Biogradu koji je svega 3 km od pomenutog kampa. Put do Biograda pun je zelenila i polja maslina i vinograda.

U Biogradu smo uzele bus do mjesta zvanog Vrana. Ono što je interesantno jeste to da ti niko živ u Hrvatskoj ne zna reći informacije o onome što pitaš, tako da ni sam vozač busa nije znao gdje je PP Vransko jezero! Dok smo sjedili u busu vidjela sam da smo prošli ulaz u PP Vransko jezero (pored tog natpisa pomenuti vozač prolazi svaki dan) i onda nam je 3-4 km dalje vozač stao u mjestu Vrana pored neke stare turske građevine. Ubrzo smo u tom selu otkrili da ima i polusrušena građevina templara.

Ne znajući kud ćemo, ko muhe bez glave stajale smo pored puta i odjednom kao grom iz vedra neba stalo nam je neko auto. Odmah sam uočila da se radi o bezopasnim, starijim ljudima koji su nas odvezli do ulaza u PP. Od njih smo saznali da u tom selu postoji i građevina templara.

Prvi dojam dolaska na PP Vransko jezero mene je ostavilo bez teksta. Kao na drugoj planeti! Kao da gledaš direktan prijenos opstanka.

Jezero obuhvata površinu 8,83 km2, a 1983 godine zbog raznih vrsta ptica proglašeno je posebnim ornitološkim rezervatom. Tek 1999 godine proglašeno je i Parkom prirode. Ko želi da pliva može slobodno, no, jezero nije toliko duboko i treba dosta prepješačiti dok mu se ne pronađe njegova najveća dubina od 2m. Ima i kamp, ogroman, gotovo prazan i vidi se da je napravljen još za vrijeme stare Juge i to najviše u svrhu smještaja djece.

Na ovom jezeru povremeno ili stalno boravi 251 vrsta ptice-65 % svih ptičijih vrsta u Hrvatskoj. Od toga čak 102 vrste ptica gnijezde se u ovom Parku prirode, 87 vrsta dolijeće na jezero zimovati,a za vrijeme jesenske i proljetne seobe ovdje se zaustavi zbog hrane i odmora preko milion ptica. Inace ptice imaju ulogu pokazatelja kvaliteta okoliša : ukoliko je raznolikost ptica velika, to znači da je taj okoliš u zdravom stanju.Iliti što ja kažem : tu je dobra energija.

Većinu ornitološkog rezervata prekriva široki pojas guste trske. Trska raste gdje je voda plitka a teren blago nagnut. Takvi uslovi odgovaraju nekim pticama koje mogu da se gnijezde u trski i da tu nađu hranu. Zaštitni znak PP Vranskog jezera je ptica danguba. Ona je poznata po tome što može da stoji dugo i nepomično u vodi vrebajući svoj plijen.

Šetajuci obalom ovog jezera uočila sam stazu za turiste pa sam se morala vratiti na istu da ne bih fasovala kaznu. Zapravo i ne znam da li iko kažnjava ako narušavaš mir ptica, ali jedno znam: ovaj Park prirode je slabo posjećen, čak nema ni nekog čuvara koji naplaćuje ulaz, sve je slobodno…Dok se krećete stazom možete usput čitati zanimljivosti o ovom jezeru a koje sam ja u kratkim crtama ovdje napisala.

Nakon izleta ja i Eszter morale smo pješke 2 km do Pakoštana, jer je bila nedjelja a tim danom bus veze slabo rade. Tu smo čekajući zadnji prijevoz za Biograd otkrile vrlo malo ali zanimljivo mjesto. Čini se da građani Pakoštana mnogo vole grafite i da pišu izreke po zidovima, tako da mi je jedan odmah pao u oči: “Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude”.

U kamp smo se vratile poprilično kasno. Iscrpljene od sunca, puta i dugog čekanja zaspale smo snom pravednika dok su se oko nas veselile komšije uz gitaru, djeca svađala, prolaznici tabanali…

Fotografije i tekst: Samohrana djevojka