Na putovanjima uglavnom pričamo o tome „kakvu“ povijest ima neki grad. Ta se povijest odražava na urbanizam i arhitekturu. Dok u mnogim gradovima pronalazimo romansirane priče, u Rijeci imamo malo manje „romantičnu“ temu: industriju. Unatoč svemu, ne možemo reći da se u tome ne krije neka posebna ljepota. Rijeka je grad jedinstvene povijesti i kulture pa ne čudi da se Muzej grada Rijeke spominje u gradskoj povijesti još 1875. godine
Piše: Lana Pajdaš
Povodom manifestacije Europske prijestolnice kulture, titule koju je Rijeka nosila tijekom 2020. godine, oživjela je dugo zapuštena i zaboravljena zgrada koja nalikuje na staru gospodsku rezidenciju. Osim što nije riječ o nikakvoj rezidencijalnoj palači. Radi se o Šećerani, odnosno Palači šećera kako je zovu, zgradi u kojoj se nekada prerađivao šećer. Sada je ta zgrada dom Muzej grada Rijeke i kao takva je otvorena za posjete stanovnika i turista u gradu. Monumentalno stepenište, freske po zidovima i stropovima kombinirane sa štukaturama i drugim sitnim doradama, sve nam to odvraća pozornost od činjenice da se radilo o tvornici, a ne o bogataškoj kući. Riječ je o najvećem neobaroknom zdanju na istočnoj obali Jadrana.
Stoga ako ste prije posjeta Rijeci čitali da je riječ o gradu industrijske baštine, već sam posjet ovom muzeju dao vam je do znanja da je ta povijest još bogatija nego što ste zamišljali. Ipak, Palača šećera vjerojatno vam neće biti prvo mjesto koje ćete posjetiti u ovom gradu. Veća je šansa da ćete najprije primijetiti velike neoklasicističke i secesijske zgrade koje krase povijesnu jezgru grada. Osim toga, znat ćete da se grad nalazi na samom moru, ali da je pogled na to more nekako zatvoren preprekama u obliku lučkih instalacija. Povijest Rijeke sastoji se od masovnog ekonomskog prosperiteta koji je uzimao primorskom ambijentu s jedne strane, ali je donosio i bogatstvo stanovništvu s druge strane, jer su velike investicije iz ondašnjeg carstva značile i ulaganja u zgrade kakve su istovremeno građene u Beču, Budimpešti, Zagrebu…
Grad Rijeka poznat je i pod talijanskim nazivom Fiume. U antičko doba ovdje se nalazio rimski grad Tarsatica, od kojeg je polazila obrambena linija koja se protezala sve do Triglava, a branila je Rimsko Carstvo od barbarskih napada. Ipak, sa završetkom antike ovaj je sustav napušten, kao i sama Tarsatica. Danas se područje Rijeke naziva Trsat, što treba razlikovati od antičkog naziva grada koji se nalazio niže, uz samo more.
Trsatom dominira gradina, nekadašnja rezidencija porodice Frankopan koja je vladala područjem Kvarnera. Bitno je spomenuti da je uloga Frankopana u opismenjavanju stanovništva bila vrlo velika, jer su oni ujedno podržavali glagoljaške pisare u namjeri da prenesu riječ na papir. Glagoljica je pismo na kojem se pisao hrvatski jezik, koji tada nije bio u toliko širokoj upotrebi kao danas. Naime, područje današnjeg sjevernog hrvatskog primorja i Istre govorilo je različitim jezicima. Službeni jezik dugo je vrijeme bio latinski, a govorio se i talijanski, venecijanski, njemački…
U 18. stoljeću vlast u Habsburškoj monarhiji prepoznaje potencijal Rijeke kao centra razvoja industrije i prometa. Austrijsko je carstvo obuhvaćalo je teritorije nekoliko današnjih država, no nije bilo globalna kolonijalna sila. Ipak, carska vlast uspostavila je trgovačka partnerstva, pa je tako nizozemska tvrtka Arnold & Co uspostavila dovoz šećera jedrenjacima u riječku luku i preradu u pogonu uz samu obalu.
Šećer je bio jedan od najvažnijih kolonijalnih trgovačkih proizvoda. Palača šećera građena je 1740-ih godina kao reprezentativan simbol industrije šećera kao izvora prosperiteta u Carstvu. U muzeju možete saznati više o načinima dobivanja i prerade šećera.
Šećerana je bila u funkciji do sredine 19. stoljeća, nakon čega je Palača Šećerane funkcionirala kao vojarna i tvornica duhana. U doba socijalističke Jugoslavije u zgradi je bila i tvornica motora Rikard Benčić koja je zatvorena 1998. godine. Nakon toga, zgrada će gotovo 20 godina biti izvan funkcije, prije nego što će biti pretvorena u muzej.
Danas je dio Rijeke u kojem se nalazi Šećerana poznat i kao „kompleks Rikard Benčić“. Pored središnje zgrade Šećerane, tu su i druge zgrade u kojima se nekad nalazila industrija, ali nalazi se i danas – kreativna i kulturna industrija. Tako se u susjednoj zgradi smjestio Muzej moderne i suvremene umjetnosti, a u jednoj od zgrada je Dječja kuća, s kulturnim sadržajima za djecu. U trenutku pisanja ovog članka, još je jedna zgrada u procesu obnove, a u njoj će biti smještena gradska knjižnica.
U novom Muzej grada Rijeke nalazi se i priča o najpoznatijem riječkom izumu, torpedu, pomorskom oružju koje je obilježilo dva svjetska rata. Riječ je o još jednoj interkulturalnoj priči. Tvrtka specijalizirana za tzv. „tešku“ industriju Stabilimento tecnico inače je bila poprište brojnih inovacija, a torpedo je nastao kao rezultat znanstveno-poslovne suradnje umirovljenog kapetana austrougarske mornarice Giovannija Luppisa i engleskog inženjera Roberta Whiteheada, tadašnjeg upravitelja tvornice.
Ovo nije kraj priče o raznovrsnosti industrijske proizvodnje koja se odvijala u Rijeci kroz povijest, ali posjet ovom muzeju dat će vam do znanja punu sliku. Na kraju posjeta, shvatit ćete i da je jedan od poznatijih riječkih proizvoda i rock muzika.
