Od vremena kada je 1453. godine sultan Mehmed II Fatih (“Osvajač”) osvojio Konstantinopolj i proglasio ga osmanlijskom prestonicom, novoizgrađena Topkapi palača postala je sjedište novih vladara. Dobila je naziv po jednoj od kapija konstantinopoljskih zidina kroz koju je mlađahni, 22-godišnji sultan ujahao osvojivši grad (“Top kapi” na turskom znači “kapija topa”).
Foto: Furaj.ba
Tokom četiri vijeka, od 1465, sve do 1856. godine, Topkapi je bio dvor turskih sultana, kasnije napušten u korist novoizgrađene palate u evropskom stilu – Dolmabahče, na Bosforu, u modernom dijelu Istanbula. Za razliku od palate Dolmabahče, Topkapi je odraz istočnjačkog stila. Godine 1985, Topkapi palata je zajedno sa starim jezgrom Istanbula uvrštena na listu UNESCO-ve svjetske kulturne baštine.
Palata Topkapi sastoji se iz četiri dvorišta i četiri cjeline. Objedinjena ulaznica važi za: prvi dio kompleksa palate (zvanične odaje sultana za audijenciju, carska kuhinja i mali muzej sa carskim kočijama, koji se nalaze u drugom dvorištu), treći dio (Riznica, biblioteka Ahmeda III i muzeji, u trećem dvorištu) i četvrti dio (vidikovac, Badgadski paviljon, Soba za sunećenje, u četvrtom dvorištu).
Između prvog i trećeg dijela palate (drugog i trećeg dvorišta), nalazi se drugi dio palate – Harem, sa nekadašnjim privatnim odajama sultana i njegove porodice, dijelovima za stražu, evnuhe i konkubine. Ulaz u Harem se dodatno naplaćuje.
Foto: Furaj.ba
Prvo dvorište...
Iza Aja Sofije i visokih zidina, ulaz u Topkapi palatu vodi kroz carsku kapiju Bâb-ı Hümâyûn. Iza nje nalazi se park, a sa lijeve strane jedna od najvažnijih crkvi u Konstantinopolju – Aya Irini („Crkva Svetog Mira“). Do 537. godine kada je završena gradnja Svete Sofije, ova crkva je bila centar vizantijske patrijaršije. Nešto niže (preko puta Arheološkog muzeja) nalaze se ostaci Carske kovnice novca (Darphane-i Âmire), iz XVIII vijeka. Na kraju parka, u desnom dijelu su šalteri za prodaju ulaznica, a iza njih i monumentalna „Pozdravna kapija“ (Bâb-üs Selâm), koja vodi kroz drugi red zidina palate, u drugo dvorište.
Drugo dvorište …
U prvom dijelu (a drugom dvorištu palate), osim male zbirke carskih kočija, Carske kuhinje sa zbirkom kineskog i japanskog porcelana i štala, nalazile su se odaje Imperijalnog vijeća u kojima je sultan svakog dana primao razne državnike, činovnike, oficire vojske i slično. Iznad prostorija Imperijalnog vijeća, nalazi se Toranj pravde (Adalet Kulesi), najviši dio palate – simbol pravičnosti osmanlijskih sultana. U stvarnosti, služio je kao vladarski panoramski vidikovac, obzirom da je bio najviša građevina u kompleksu.
Muzej srebrnih predmeta, oružja i opreme, nekada je bio Carska riznica. U njemu možete vidjeti razne predmete iz riznice palate, ali i osmanlijsko, mongolsko i drugo oružje, zastave i odjeću vojnika, kao i odjeću i oružje japanskih samuraja.
Foto: Furaj.ba
Carska kuhinja nalazi se u desnom dijelu drugog dvorišta. U njoj možete vidjeti treću po veličini u svijetu kolekciju kineskog i japanskog porcelana, koju su sultani dobijali od ambasadora i poslanika ovih zemalja, u periodu od XVI do XIX vijeka.
U prilog tome da ova kuhinja nekada nije bila samo puki muzej porcelana, govore njene razmjere (kompleks od 10 kuhinja na površini od 5250 m2) i priče koje su vezane za nju. Na primjer, u kuhinji koja je svakodnevno hranila cijelu palatu – 4000 do 5000 ljudi, krajem XVIII vijeka zamjenik carskog poslastičara izmislio je rahatluk! Za vrijeme proslava, u danima kada se sastajalo državno vijeće, ili kada su janjičarima dijeljene plate, kuhinja je morala da opsluži čak 10 000 do 15 000 ljudi!
Carska kuhinja sastojala se iz dva osnovna dijela: velike kuhinje i Halvahana. U XVI vijeku, 60 kuhara i 200 pomoćnika kuhara staralo se da u kuhinji i u vezi nje sve bude kako treba. Svaki od njih bio je specijalizovan za određenu hranu, pa su tako postojali kuhari za tjestenine, specijalisti za rolnice sa susamom, za pirinač i u vezi njega, jela od pernatih životinja, slatke poslastice, itd. Glavni kuhar palate nadgledao je i kontrolisao posao svih njih.
U jednom dijelu velike kuhinje postojala je manja kuhinja, Matbah-ı Hümayun ili Kuşhâne, u kojoj je 17 kuhara i 12 pomoćnika spremalo (i unaprijed probalo) jela isključivo za samog sultana. “Sultanov probač jela” nosio je titulu “čašnigirbaši” (çaşnıgirbaşı).
Na kraju glavne kuhinje nalazio se dio za pravljenje slatkiša, carska poslastičarnica – Helvahâne (“kuća halve”). Dezerti kao što su halva, kompoti, džemovi, baklava, slatko, turšija, bili su pravljeni u carskoj poslastičarnici. Glavnokomandujući nad čak 812 ljudi koji su svakog dana pravili dezerte za stanovnike palate, nazivao se helvacıbaşı (glavni carski poslastičar).
Neki od omiljenih jela u palati bila su na primjer i: ovčije pečenje sa suhim grožđem, orasima, mastikom i ružinom vodicom; jagnjetina u kuhanom mlijeku sa cimetom; sarmice od lista vinove loze, punjene višnjama; piletina sa sosom od jabuka ili borovnicom, bademom i medom; punjena bundeva sa brusnicom i šećerom… Kompot i šerbet su se pili umjesto vode, jeo se samo bijeli hljeb, a jela se pržila isključivo na puteru… Najomiljenije povrće bio je (i ostao) patlidžan, koji je zajedno sa “povrćem” br. 2 u Turskoj – pirinčem, uvežen iz Kine… I na kraju, kada su počeli da ih prave, Turci nisu zavijali sarmice u list vinove loze, već u list dunje, kestena ili pasulja!
Foto: Furaj.ba
U bukvalnom prevodu, harem označava „privatne odaje”, u ovom slučaju sultana – mjesto na kojem je (kada nije bio zauzet državničkim poslovima) provodio vrijeme sa svojom širom porodicom: majkom, ženama, djecom, miljenicama i konkubinama. Oko harema bili su postavljeni stražari – evnusi (Harem Ağası) Iako nisu bili dio sultanove porodice, jedini su kojima je bio dozvoljen ulaz u harem. U priči oko harema, veoma je zanimljiva uloga sultanove majke, tj. svekrve. Naime, ona je izgleda povlačila nevidljive konce i bila stvarni vladar carstva, a evo i par primjera za to. Da bi postala jedna od sultanovih žena, djevojka dovedena na dvor (iz kojeg izaći ne može) najčešće iz osvojenih država, ili izabrana iz različitih dijelova carstva, prvo je morala da postane sultanova konkubina, tj. ljubavnica (takozvani „prvi krug”). Među mnogobrojnim konkubinama, sultanija (sultanova majka) po ličnom nahođenju birala je za svog sina 20 miljenica („drugi krug”). Ako želi da pretenduje na mjesto jedne od supruga (posljednji, „treći krug”) miljenica je morala da se svidi svojoj potencijalnoj svekrvi i da iz veze sa sultanom rodi muško dijete. Ukoliko postane jedna od sultanovih žena (kadın efendiler), dobiće svoje zasebne odaje, novu odjeću i sluge, a njeno muško dijete imaće šansi da jednog dana pretenduje na mjesto budućeg sultana (od XVI vijeka, sultanove žene koje su rodile dijete sultanu, dobile su titulu haseki sultan).Ako bi je sreća poslužila da rodi prvo muško dijete, a da pri tome najčešće ne bi bila i jedina (svakog mjeseca u palati se rađalo oko desetak beba), u haremu palate ponekad bi nastajao pravi mali rat za prevlast između svih tih žena. Postoje zapisi o tome da su tuče i podmetanja nerijetko završavale međusobnim ubistvima i čedomorstvima. Sultan sa time najčešće nije imao nikakve veze, često ne bi ni znao šta se i zbog čega desilo – ionako je petak uveče bio jedini dio nedelje koji je po zakonu morao da „provodi“ sa svojim ženama. Ovakvom “podjelom uloga” , sa toliko žena i djece, sultanu je vjerovatno bilo sve jedno koja će od tolikih žena “pobijediti” u borbi za njegovu naklonost. Ipak, nije baš uvijek bilo tako. U istoriji palate (i Osmanlijskog carstva uopšte), čuvena je ljubavna priča između najvećeg i najdugovječnijeg sultana od svih – Sulejmana I Veličanstvenog i njegove voljene crvenokose Aleksandre, prozvane Rokselana (ili, na turskom Hürrem Sultana), koju je Sulejman upoznao i izabrao one večeri kada se vratio iz bitke u kojoj je osvojio Beograd. Nije bilo lako „istisnuti” sve ostale i postati prva, pogotovo kao strankinja – Ukrajinka sa Krima (mnoge istaknute žene sultana bile su Venecijanke, Grkinje i druge strankinje). Međutim, Rokselana je bila izuzetno pametna žena, a sultan toliko zaljubljen u nju da su sve ostale do kraja njegovog života, i protivno svim pravilima carstva, ostale u sjenci.
Foto: Furaj.ba
Osim što su bili jednaki u ljubavi, Rokselana, kasnije Hurem, postigla je nešto što ni jedna sultanova žena prije, a ni poslije nje nije – zvanično se vjenčala za sultana. Kasnije je zajedno sa njim, a ponekad i sama potpisivala državne dokumente i u ime Osmanlijskog carstva pismeno komunicirala sa stranim državnicima, te je na neki način imala ulogu suvladara. Lako je zamisliti koliko su se potezi sultanije Hurem dopadali ostatku palate!U haremu Topkapi palate ima začuđujuće malo namještaja, ali će vas zato vjerovatno dojmiti vitraži na prozorima, kao i čuvene ručno slikane keramičke pločice iz Iznika i kasnije, od XVII vijeka i one iz Kutahje. U haremu se nalazi i carsko kupatilo iz XVI vijeka u bijelom mermeru, koje je u XVIII vijeku renovirano u duhu evropskog rokoko stila, kada su mu dodate zlatne česme i toalet u „turskom stilu“.Najveća prostorija u haremu i jedna od rijetkih u kojoj se nalaze komadi namještaja je Carski hol, sa najvećom kupolom u čitavoj palati. U jednom dijelu sobe, ispod drvene, dekorisane platforme nalazi se jednostavna sofa, nekada tron sultana u haremu. Odmah pored nje postoji ulaz u „Sobu sa voćem“, koja je najvjerovatnije služila za ručavanje.Jedini spoljni dio harema u koji možete izaći tokom posjete Haremu jeste „Dvorište miljenica“ – Gözdeler. Odavde možete sagledati dijelove harema, spoljnju arhitekturu zdanja, a iza kamenog zida baciti pogled na Baštu šimšira (Şimşirlik Bahçesi).
Foto: Furaj.ba
Treće dvorište …
Izlaskom iz harema dospjećete u treće dvorište palate, sa baštom u sredini i zdanjima koja je okružuju (u ovom dijelu je i toalet za posjetioce, izlaskom iz harema sa desne strane).
U zdanju sa lijeve strane vidjećete vrijedne relikvije vezane za svijet islama, na primjer lični pečat proroka Muhameda i pramen njegove kose, stare primjerke Kurana, i slično.
Pravu turističku poslasticu ovog dijela Topkapija predstavlja desni dio kompleksa zgrada – Riznica. U odlično opremljenom prostoru (fotografisanje i snimanje je strogo zabranjeno), možete pogledati skupocjene carske predmete od zlata, srebra, sedefa, dijamanata svih veličina i vrsta, kao i obilje različitog dragog kamenja. Vidjećete nekoliko prestola sultana, nakit, ordenje, kutije sa priborom za pisanje i slično. U riznici se nalazi i jedna veoma važna hrišćanska relikvija: skelet šake Jovana Krstitelja u rukavici od zlatnih listića i navodno, dio njegove lobanje.
Krunu postavke predstavlja veliki brušeni dijamant, jedan od najvećih ikada pronađenih na svijetu, kojeg je na đubrištu u predgrađu Istanbula pre više od 100 godina pronašao izvesni prosjak. Ne shvativši njegovu vrijednost, prodao ga je za 3 srebrne kašičice. Zbog ovog događaja, dijamant je kasnije na turskom prozvan “Kaşıkçı Elması“ (“Dijamant kašičice”). Dijamant je prelazio iz ruke u ruku, dok se vijest nije proširila sve do samog sultana, koji ga je kupio. Dijamant je kasnije izbrušen, dat na procjenu i do kraja ostao u posjedu palate i njenih sultana.
Foto: Furaj.ba
Četvrto dvorište...
U ovom dijelu dvorskog kompleksa nalaze se lijepo uređena dvorišta – cvjetni vrtovi koji se svakodnevno dotjeruju i zalivaju. Između drveća i cvijeća, fontana i vidikovaca, nalazi se nekoliko zasebnih paviljona (na turskom köşk). Svi oni dekorisani su pretežno plavim pločicana sa floralnim ili geometrijskim motivima, bijelim mermerom i vitražima na prozorima. Neki od najpoznatijih su: Soba za sunećenje (Sünnet Odası); Jerevan paviljon (Revan Köşkü) za religiozne potrebe; Bagdadski paviljon (Bağdad Köşkü) posvjećen bici u kojoj je Murat III u XVII vijeku osvojio Bagdad (kasnije je služio kao biblioteka); Iftar paviljon (İftariye Köşkü) sa zlatnim krovom ispred kojeg se, sa pogledom na Zlatni rog najčešće slikaju turisti.
U krajnjem dijelu palatnog kompleksa nalazi se terasa sa koje se pruža prelijep pogled na azijski dio grada. Za turiste umorne od razgledanja, u donjem dijelu nalazi se kafe–restoran.
Ispred odaje sa sunećenje / Foto: Furaj.ba
Iza Aja Sofije, pored Fontane Ahmeda III nalazi se dio zidina sa monumentalnim ulazom u Topkapi palatu.
RADNO VRIJEME: Svakog dana osim utorkom, 9.00 – 17.00 h / Harem: 10.00 – 16.00 h.
Morate kupiti dvije karte. Jednu za ulaz u kompleks i drugu za ulaz u Harem. Prvu ulaznicu kupujete na šalterima za prodaju ulaznica – na kraju prvog dvorišta. Ukoliko želite da ga pogledate, posebna ulaznica za Harem kupuje se tek kada uđete u drugo dvorište, sa lijeve strane, u ćošku, blizu ulaza u Harem.
Upotreba kamere i fotoaparata nije dozvoljena samo u muzejskom dijelu trećeg dvorišta i Riznici.
Karte se mogu kupiti online OVDJE
Ivana Dukčević, Furaj.ba
Zato što jedan članak nije dovoljan….
