U nju svraćaju rijetki, znatiželjni planinari i izletnici, privučeni pričom o biću koje je ovdje nekada živjelo.
Piše: Elvedina Džakmić Klempić
Među brojnim gorostasima koji su tokom posljednjeg ledenog doba hodali prostranstvima Bosne i Hercegovine je i pećinski medvjed (lat. ursus spelaeus). Daleki je i mnogo veći rođak današnjeg mrkog medvjeda. Mužjaci su u prosjeku težili 500kg, a ženke 200. Uglavnom su se hranili biljkama. Posljednji pećinski medvjedi Zemljom su hodali prije najmanje 20.000 godina. Izumiranju ove vrste, osim klimatskih promjena, uveliko je doprinio rast populacije neandertalaca. Oni su prirodna medvjeđa staništa za hibernaciju – pećine, pretvorili u svoje domove.
STOTINE MEDVJEDA
Pećina Megara nalazi se u blizini Sarajeva, a spada u jedno od najbogatijih nalazišta pomenute vrste. U njenoj dvorani, osim brojnih kostiju, pronađena je i najveća lobanja pećinskog medvjeda u ovom dijelu Evrope. Jednu takvu lobanju možete vidjeti među eksponatima Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Arheolog Franjo Fiala, jedan od prvih kustosa ove ustanove, daleke 1892. godine izvršio je prva iskopavanja na ovom lokalitetu, a izvještaj o radovima objavljuje u svom prvom radu u Glasniku Zemaljskog muzeja.
Njegova otkrića imala su veliki odjek u naučnom svijetu, te podstakla brojne naučnike da nastave istraživanja Megare. U potrazi za kostima pećinskog medvjeda, njeno dno je potpuno prekopano. S obzirom na veličinu pećine i površinu koja nije iskopavana može se zaključiti da je kroz duži period Megara bila brlog stotinama pećinskih medvjeda, a najmanje 40 ih je tamo i uginulo.
Danas su ovakva nalazišta u Evropi izuzetno atraktivna turistima. Osim uređenih dvorana, u njima ih čekaju zanimljivi eksponati – replike skeleta i cjelokupnog tijela pećinskog medvjeda, kako bi se dobio utisak o njihovoj veličini i izgledu. Ako bi se takvo nešto uskoro moglo vidjeti i u Megari, zasigurno bi se povećao i interes turista za ovu destinaciju. Sada u nju svraćaju rijetki,znatiželjni planinari i izletnici, privučeni pričom o biću koje je ovdje nekada živjelo.
Unutrašnjost pećine, ukupne dužine oko 220m, ispunjena je stalagmitima, stalaktitima, stubovima i raznobojnim saljevima s pojavom pećinskog mlijeka, koje je vrlo rijedak pećinski ukras. Po raznolikosti ukrasa, Megara je jedna od najljepših pećina u Bosni i Hercegovini.U njoj su se smjestile i dvije impresivne dvorane. Prva je, na 60m od ulaza, Fialina dvorana. Ime je dobila prema poznatom arheologu s početka priče. Duga je oko 70m, široka do 25m, a visoka preko deset metara. Druga, završna dvorana Megare, duga je oko 40m, široka 27, te visoka više od 13m. Samo nekoliko metara iza ulaza, zbog zaštite pećine postavljena je kapija, koja njenu unutrašnjost skriva od očiju istinskih ljubitelja prirode.
PUT DO PEĆINE
Ova pećina, u narodu poznata i kao Kuvija, ugnijezdila se na 1290m nadmorske visine, na planini Preslica, koja pripada zapadnom dijelu planinskog masiva Bjelašnice. Do nje nije teško doći. Bilo da idete pješke, autom, motociklom ili biciklom, najbolje da krenete iz Tarčina, dolinom potoka Bioča. Asfaltnim, a potom i dobrim makadamskim putem slijedite putokaze do izletišta Lanište.
Nemojte propustiti osvježiti se na nekom od brojnih izvora čiste, hladne vode pored puta. Lanište je prekrasan proplanak, okružen listopadnom šumom, idealan za izlete. Od ovog mjesta do pećine Megara dijeli vas oko 500m zračne linije, udaljenost koju možete preći za najmanje pola sata laganog hoda uređenom šumskom stazom. Duž nje postavljeni su informativni panoi, s kojih možete saznati dosta o flori i fauni ovog kraja, te odmoriti na nekoj od klupa, a sve to udišući čisti, planinski zrak. Lagani uspon završava na ulazu u pećinu. Možda ćete, kao autor ovih redova, osjetiti kako vam se lagano ježi koža, što od hladnog zraka iz pećine (temperatura u unutrašnjosti iznosi oko 5°C), što od prizivanja slike pećinskog medvjeda kojem je ovo mjesto nekad bilo dom.
