Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Gdje je nestala Pompeja

Nestajanje Pompeje, drevnog grada legendi opisuje se otprilike ovako: Tog 24. avgusta najprije se razlegla zaglušujuća grmljavina, a zatim je počelo strahovito podrhtavanje tla. Ubrzo potom…

Drevni grad Pompeja, koji je nestao u erupciji vulkana 24. avgusta 79. godine n.e, jedna je od najpopularnijih turističkih atrakcija u Italiji, koju godišnje posjeti blizu 2,5 miliona turista.

Foto: Pixabay-falco

Nestajanje Pompeje, drevnog grada legendi opisuje se otprilike ovako: Tog 24. avgusta najprije se razlegla zaglušujuća grmljavina, a zatim je počelo strahovito podrhtavanje tla. Ubrzo potom Vezuv je “oživio” i u nebo je suknuo vatreni plamen. Uskoro je nebo bilo prekriveno oblacima crnog dima. Vulkan je izbacivao toliko pepela i sitnog kamenja, da je sunce bilo potpuno zaklonjeno, te je nastao potpuni mrak. Ptice su padale sa neba, a morski talasi su na obalu izbacivali jata mrtvih riba. Uspaničeni i izbezumljeni, stanovnici su bezglavo bježali gušeći se vazduhom ispunjenim sumporom.

 
Foto: Pixabay-Anemone123
 
Pompeja je imala oko 2 000 stanovnika, a povoljan geografski položaj učinili su je prestižnim mjestom u čitavoj Italiji. Grad je bio opasan snažnim odbrambenim bedemima i kulama, ulice su bile uske, pokrivene bazaltnim pločama, a duž trotoara protezale su se radnje sa najrazličitijom robom. U središnjem prostoru prostirao se četvorougaoni trg, okružen hramovima i javnim zgradama.
 

Grad vinograda, smješten na ušću rijeke Sarno. Prelijepa luka, odlični trgovački odnosi učinili su Pompeju luksuznim i bogatim mjesto u kojem su podizane vile, ljetnjikovci, građeni vodoskoci, hramovi, spomenici, amfiteatri, pozorište, kupatila i impozantni vodovodni sistem. Međutim, kao da je sve nestalo u tom jednom danu a ostao samo pepeo. Danas, u djelimično restauriranoj atrakciji mogu se vidjeti ljudske skulpture u položajima i stanju kakvo ih je zadesilo prilikom erupcije vulkana, iz čega se zaključuje da je stanovništvo bilo prilično oholo i niskog morala.

Foto: Pixabay Vinding

U periodu od 2000. do 2006, regionalni fond EU je uložio 7,7 miliona eura u restauraciju Pompeje, ali je danas svega pet individualnih nalazišta otvoreno za javnost, dok ih je 1956. bilo 64.

Jedan od problema vezanih za ovaj drevni grad je, pored vremenskih nepogoda i zagađenja, uticaj lokalne mafije, Kamore, kao i široko rasprostranjena korupcija.

Moderni grad Pompeji je osnovan u pompejskoj dolini (Valle di Pompeii) 1875. godine s malim naseljem od 300 stanovnika, koja danas ima više od  25,000 stanovnika. Odvjetnik i zaljubljenik u kult Djevice Marije, blaženik Bartolo Longo, je od 1872. godine upravljao izgradnjom Pompeja. Podigao je i veličanstvenu crkvu Djevice Marije od Ružarija i sirotište za djevojke i djecu osuđenika, potom i školu. Zvonik crkve je izgrađen 1925. god., a njegov brončani križ na vrhu služi kao orijantir za cijelu dolinu rijeke Sarno. Crkva je postala hodočasničkim mjestom Djevice Marije, što je dovelo do osamostaljenja Pompeja kao grada 1927. godine.

Pompeju možete obići u okviru redovnih ili fakultativnih izleta prilikom posjete Italiji, najčešće iz grada Napulja, ali i sam grad ima veliki broj hotela, restorana i otmjenih prodavnica.

Pripremila: Elvira Leka

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI

Tajna Murano stakla
ZANIMLJIVOSTI

Tajna Murano stakla

I danas se na Muranu njeguje ista, starinska tehnika oblikovanja stakla, i…

Tajna Murano stakla
ZANIMLJIVOSTI

Tajna Murano stakla

I danas se na Muranu njeguje ista, starinska tehnika oblikovanja stakla, i…