Bosanskohercegovački alpinisti i sportisti Ismir Jusko, Tomislav Cvitanušić i Ermin Lipović su stavili zastavu BiH na najviši vrh Južne Amerike. Nakon povratka sa ekspedicije su posjetili Klix.ba, i otkrili kakav je osjećaj popeti se na na skoro 7.000 metara nadmorske visine po nevjerovatnim uslovima.
Trojac iz BiH u ovaj životni pohod krenuo je 28. januara, a u Sarajevo su se vratili 23. februara. U ekspediciji za čiju organizaciju je zadužen Extreme Samit Team iz Srbije učestvovalo je ukupno 12 alpinista iz svih krajeva Evrope.
“Utisci se još uvijek sabiraju, a posebna je čast i ponos predstavljati svoju zemlju u ovako značajnom projektu. Srećemo ogroman broj ljudi koji nam čestitaju i koji podržavaju ovakve projekte. Ovakve ekspedicije traže mnogo odricanja i mnogo zalaganja. Odricanja nisu vezana samo za treninge, nego i odsustva od porodice. Kada se sve to završi i kada se ostvari zacrtani cilj, ostaje samo ona pozitivna strana koja kaže ‘Uspjeli smo'”, kaže popularni Švabo.
Najveći uspjeh u alpinizmu za Jusku je osvajanje Island Peaka, vrha dijela planinskog lanca Himalaja koji je visok 6.182 metra, a za Cvitanušića Mont Blanca koji se nalazi na 4.810 metara nadmorske visine. Osvajanje Aconcague je izazov za svakog alpinistu i zahtijeva posebne pripreme.
“Naše pripreme traju posljednjih 30 godina, onoliko koliko se bavimo sportom. Posljednjih 15-ak mjeseci, kada smo se intenzivno pripremali za osvajanje Aconcague, pripreme su održavane na planinama širom BiH, ali i u uslovima koje omogućava grad. To je kompleksan sistem priprema koji se na kraju sklopi u jedan mozaik i omogući vam da izdržite ono što je od nas tražila Aconcagua, a to je 15 dana izuzetno jakog fizičkog napora”, priča nam Jusko. Bez obzira na sve prepreke, napominje da straha nije bilo.
“Strah se okrene u pozitivnu energiju. Stipe Božić, poznati hrvatski alpinista koji je osvojio sve najviše vrhove na svim kontinentima je rekao da na vrh Aconcague izađe samo pet posto onih koji krenu. Ako to kaže autoritet poput njega i ako se vodite time da od 100 ljudi na vrh stigne samo pet, onda to govori koliko je to ozbiljan uspon i koliko se ozbiljno mora posvetiti”, govori Jusko i dodaje da su bili svjesni činjenice da je Aconcagua odnijela oko 150 ljudskih života.
Ismir Jusko (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
“Nismo sebi dali luksuz da bilo gdje zakažemo. Vratili smo se živi i zdravi i sa zastavom BiH na vrhu Aconcague”, zaključio je Ismir Jusko.
Njihovu ekspediciju je obilježilo i jedno tužno iskustvo, na nekoliko koraka od vrha, doktor Marek, alpinista iz Poljske, je preminuo.
“Nakon što smo se popeli na vrh, nakon 30-ak minuta boravka vidjeli smo da se približavaju oblaci koji najavljuju nevrijeme. Počela je pristizati ekipa iz Poljske, a treći je bio doktor Marek. Falilo mu je pet metara do vrha, da napravi jedan korak, pa se spusti na koljeno. Prišao sam i dao mu ruku da mu pomognem da pređe tih pet metara. Uhvatio me za ruku i rekao da nije dobro… “, prisjeća se Jusko.
Planina kao što je Aconcagua naplaćuje svoj ceh.
Tomislav Cvitanušić, koji je ruku pod ruku sa Juskom i Lipovićem osvojio vrh Južne Amerike, kaže da je ljepota u usponu, a da je posebnost u tome što su imali dovoljno vremena da razgovaraju o nekim bitnim stvarima o kojima nemaju vremena razgovarati svakodnevno.
“Put je trajao 26, a uspon 14 dana i tada ste bez telefona i interneta. Mi smo sve te dane vježbali nešto što smo zaboravili, to je prije svega odnos prema drugima, poštovanje, pomaganje. To je kodeks ponašanja. Na toj visini ne možete sresti nekoga ko je mrzovoljan, već samo nekoga za komunikaciju, razgovor, ljude iz cijelog svijeta koji vam samo pružaju ruku. Poštovanje je nešto što želimo prenijeti sada kada smo se vratili i jedna od vrijednosti na koju želimo staviti akcenat”, govori Cvitanušić u intervjuu za Klix.ba
Alpinizam i visokogorstvo su sjajna metafora za život, smatra Tomislav i napominje da ne možete otići na vrh sami.
“Trebate nekoga da vam pomogne. Svom partneru u timu morate pomoći da prođe prije vas da bi se on pobrinuo za vašu sigurnost, pa da vi onda prođete njega. Na vrh morate ići u timu zbog sigurnosti. Biti u timu sa Lipom i Švabom je bilo nevjerovatno iskustvo i da se zamislimo kako da se ponašamo u životu”.
Tomislav Cvitanušić (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
Planova za sljedeću ekspediciju još uvijek nemaju, ali želja i adrenalin sigurno ne daju mira. Cvitanušić kaže da oni nisu osvojili vrh, da je ta planina bila prije njih i da će biti poslije njih.
“Iznijeti državnu zastavu je nešto nevjerovatno, osjećali smo se veoma dobro i ponosno da možemo bar malo nečega dobrog prenijeti našim prijateljima, sugrađanima i da se državna zastava zaviori na vrhu Južne Amerike. Jedan od naših motiva je bio da pokrenemo priču o nečemu lijepom i zašto da ne. Trebamo se baviti dobrim stvarima. U našem društvu, ako je od 10 stvari jedna loša, a devet dobrih, svi će se uhvatiti te jedne loše. Nadamo se da smo potakli nekoga da razmisli o vrhovima, o nekim dostignućima koja šalju lijepu poruku i promoviraju našu državu i naše sportiste. Mi smo bili ambasadori naše zemlje i ljudi su bili zadivljeni pričom o BiH, a mi nekada nismo svjesni šta sve ovdje imamo”, kaže Tomislav Cvitanušić.
Očekuju pomoć države u svemu što je pozitivno i u svemu što treba da se ohrabri za promociju države. Alpinistima iz drugih zemalja su pričali o svim ljepotama naše zemlje.
“Lipa im je pričao o Uni i Čvrsnici. Kada smo Englezima pokazali fotografije, ostali su zadivljeni i žele posjetiti BiH. Treba raditi na promociji svega lijepoga, a imamo mnogo toga da pokažemo, samo nekada zaboravljamo”, zaključio je Cvitanušić.
Izvor: Klix.ba
