Iako se treći svijet koristi kao pogrdni izraz, fraza je stvorena kako bi opisala nacije svijeta koje su odbile slijediti naraciju o hladnom ratu, odbijajući da budu zavisne i podređene države, ili Sovjetskom Savezu na Istoku, ili Sjedinjenim Državama na Zapadu. Njihova historija dala im je snagu da odbiju da njima upravljaju vanjske sile, a neki događaji napravili su potpuni zaokret, poput atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu, vojvotkinju Sofiju u Sarajevu.
Piše: Anita Barjaktarević
Događaj koji se zbio 28. juna 1914. urezan je u svijest cijelog svijeta, a ponajbolje ga opisuju riječi historičara Vladimira Dedijera: “Nijedno drugo političko ubistvo u modernoj historiji nije imalo tako bitne posljedice kao atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda.” No, iako se imena Gavrilo Princip i Crna ruka lako izgovaraju, veoma se malo zna o sedmici koju su nadvojvoda i njegova supruga proveli u BiH prije nego što su ubijeni.
Dolazak u Sarajevo
To je nevjerovatan propust naročito kada se uzme u obzir obilje potencijala za turizam koji se proteže daleko dalje od trga ispred Latinskog mosta i bivšeg restorana u kojem se danas nalazi muzej.
Morganatski brak Franca Ferdinanda i Sofije Chotek ostaje u samom centru priče o atentatu. Kao meta većine plemića u Beču zbog toga što se usudila udati “iznad sebe”, vojvotkinja se s postupanjem na carskom dvoru nosila staloženo i smireno, čak i kada su njene službene fotografije izmijenjene kako bi izgledala ružnije i starije.
Međutim, ograničenja koja je Sofija imala postepeno su godinama ukidana, a do 1914. godine smjela se pojavljivati u pratnji svog supruga na vojnim događajima ako već ne na kraljevskim. Tokom vojne posjete Sarajevu, kada je Franc Ferdinand trebao promatrati vježbe trupa na planini Igman, mogla se pojaviti s njim u javnosti, ali nije mogla sjediti pored njega na službenim večerama.
Carski par stigao je u Sarajevo odvojeno. Sofija je putovala vozom, stigavši na Ilidžu rano 25. juna i uzevši svoj apartman u današnjem hotelu Austria i Bosna. Franc Ferdinand putovao je jadranskom obalom ratnim brodom Virubus Unitis. Iskrcao se u Hrvatskoj putujući potom uz rijeku Neretvu do Metkovića, gdje presjeda na voz koji će ga odvesti do supruge. Prije nego što je stigao do Sarajeva, nadvojvoda se zaustavio u Mostaru. Tamo ga dočekuje gradonačelnik, a uslijedio je i mali obilazak grada. Nadvojvoda, koji je imao mnogo problema s jezicima koji nisu bili njemački, je čak i izgovorio nekoliko riječi na domaćem jeziku.
Kada je voz Franca Ferdinanda stigao na Ilidžu, dočekale su ga trube i klicanje. Jedan novinar tog vremena izvijestio je o reakciji nadvojvode na vesele ljude koji su ga gledali kako se vozi ulicom, rekavši da je izgledao “duboko dirnut emocijama i da je pozdravio okupljene ljude, smiješeći se i zahvaljujući im”.
Sofija je čekala na stepenicama hotela, žureći da zagrljajem pozdravi supruga kad je stigao. Apartman koji je carska porodica koristila u hotelu Bosna bio je na prvom spratu. Danas je malo ostalo od starog dekora hotela, ili tog apartmana, koji je teško oštećen 1990-ih, ali ograda na stepenicama je ista ograda za koju su se nadvojvoda i vojvotkinja držali kad su se spuštali do glavnih dijelova hotela, dok duga terasa s koje su uživali u pogledu i udisali čisti vazduh odmarališta još uvijek stoji i lijepo je obnovljena.
Apartman je opremio lokalni sefardski jevrejski trgovac Elias Kabiljo. Nije štedio stvarajući luksuzne odaje u otomanskom stilu za nadvojvodu i vojvotkinju, s tepisima, vezovima, zidnim zavjesama, pa čak i oklopom u osmanskom stilu. Dekor je uredila i nadzirala njegova supruga, a Franc Ferdinand i Sofija su bili očarani. “Imamo divne sobe”, napisao je nadvojvoda u telegramu svojoj djeci, dodavši: “Vrijeme je prekrasno”.
Tajno praćenje
U večeri svog dolaska, carski par je u posljednjem trenutku odlučio posjetiti sarajevsku Baščaršiju. Tamo su se zaustavili u Kabiljovoj radnji i kupili još više prostirki, porculana, rukotvorina i nakita, trudeći se posebno pohvaliti ljepotu i kvalitetu ponude trgovca. Par nije imao vidljivo osiguranje, a na nekoliko mjesta zamalo su podlegli masi ljudi koji su uzvikivali: “Živio!”
Najvjerovatnije zbog nedostatka osiguranja nije primijećen mršavi student jakog izraza lica – Gavrilo Princip pratio je nadvojvodu i vojvotkinju dok su se probijali kroz Baščaršiju, no pištolj u džepu je toga dana ostao neispaljen.
To nije bio jedini susret carskog para s jednim od njihovih budućih atentatora: dok su šetali hotelskim parkom Nedeljko Čabrinović viđen je kako se šeta okolo, ali s obzirom na to da je poznato bilo da je njegov otac špijun austrougarske vlade, policija ga nije zadržala.
Dok je Franc Ferdinand promatrao manevre 2. bataljona 92 KuK pješačkog puka na Igmanu, Sofija se vratila u Sarajevo 26. i 27. juna. Posjetila je katoličku katedralu i pravoslavnu crkvu, te pripadajuća sirotišta, kao i tkaonicu gdje je kupila još više tepiha. Cijelim putem donirala je sredstva sa svojih privatnih računa katoličkim, muslimanskim i pravoslavnim organizacijama. Novine Sarajevski list prenijele su: “Ljudi su se okupili u velikom broju, bodreći je cijelo vrijeme.”
Nadvojvoda Franc Ferdinand bio je bijesan već četrnaest godina zbog lošeg postupanja carskog dvora prema njegovoj supruzi. Njena popularnost i srdačna dobrodošlica u Sarajevu veoma su ga dirnuli.
Smrtonosna tišina
Prije nego što je putovanje započelo Franc je bio protiv posjete gradu, ali za vrijeme banketa u hotelu 27. juna navečer, njegova zahvalnost gradu na tradicionalnom Gostoprimstvu natjerala ga je da nazdravi rekavši: “Počinjem se zaljubljivati u Bosnu. Ako sam i imao predrasude, sada ih više nema.”
Sigurnost nadvojvode bila je glavna tačka rasprave među 41 zvanicom banketa (na kojem je bilo devet slijedova). Potpredsjednik bosanske delegacije pokušao je apelirati na vojvotkinju, koja je na njegovu zabrinutost odgovorila rekavši: “Stvari se ne odvijaju uvijek onako kako kažete da hoće. Gdje god smo ovdje išli, dočekivali su nas s toliko ljubaznosti, kao i svaki posljednji Srbin, s toliko srdačnosti i spontane topline.”
Međutim, činilo se da se Franc Ferdinand pokolebao zbog rasprave o sigurnosti, dok bosanski general-guverner Oskar Potiorek nije upao i zamalo optužio nadvojvodu za kukavičluk, tvrdeći da bi otkazivanje posjete Vijećnici 28. dovelo do neprocjenjivog propusta i veoma lako moglo dovesti do otvorene pobune protiv habsburške vladavine. Nadvojvoda je pristao, sastanak narednog jutra nastavio bi se kako je planirano.
Mala kapelica je bila pripremljena za privatno bogoslužje carskog para u hotelu (nije poznato gdje se tačno nalazila), a po njihovoj navici pomolili su se ujutro prije nego što su prisustvovali doručku i svom dnevnom rasporedu. To je bio njihov posljednji molitveni obred.
Ostatak priče je dobro poznat. Nadvojvoda i njegova supruga vozili su se sa željezničke stanice u Sarajevu i za dlaku izbjegli bombu koja je na njih bačena u blizini mosta Ćumurija. Nadvojvoda je održao govor u Vijećnici s krvavih papira. Muslimanske žene, supruge sarajevske elite, sastale su se sa Sofijom na prijemu. Čitava grupa Franca Ferdinanda, s izuzetkom Oskara Potioreka, zalagala se za promjenu dnevnog rasporeda nakon pokušaja atentata, ali Potiorek je opet iskoristio sram kao taktiku protiv nadvojvode. “Da li mislite da je čitavo Sarajevo ispunjeno atentatorima?”, vikao je.
Kao što sada znamo, bilo je. Nadvojvoda i njegova supruga ubijeni su na sada već kultnom raskršću kod Latinske ćuprije. Njihova tijela su odvezena u Konak, gdje su položena i gdje su izvedene obdukcije, a lokalna vajarka Ljudmila Valić pozvana je da izradi posmrtne maske. Sarajevski pogrebnik obezbijedio je svoje najbolje kovčege.
Kada su lijesovi odneseni na željezničku stanicu Bistrik, nadbiskup Josip Štadler dao je posljednji blagoslov. Kako prenosi Sarajevski list: “Svi prisutni imali su suze u očima, a smrtonosna tišina govorila je glasnije od bilo koje riječi.”
Dok su se lijesovi izvlačili iz željezničke stanice, osoblje carskog para dalo je Sarajevskom omladinskom centru 1000 kruna, koje je vojvotkinja planirala donirati prije svoje smrti. Njen posljednji čin u Sarajevu nije bila smrt, već zavještanje dobrotvornoj organizaciji.
Zato što jedan članak nije dovoljan…
EDO KAPETANOVIĆ – KREATOR REPLIKE AUTOMOBILA U KOJEM JE IZVRŠEN ATENTAT NA FRANZA I SOFIJU
