Pravoslavni Božić – tradicija i običaji

Pravoslavni vjernici obilježavaju svoj najsvjetliji praznik, Božić, 7. januara. Ovaj posebni dan označava okupljanje cijele porodice u spomen na rođenje Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, prema pravoslavnom vjerovanju.

Foto: Pixabay

Pravoslavni Božić simbolizira rođenje novog života te je obilježen radošću djece i sjećanjem na djetinjstvo. Tijekom ovog praznika, vjernici sudjeluju u brojnim vjerskim običajima i obredima koji dodatno obogaćuju duhovno iskustvo zajednice.

Običaji

Prvi dan Božića obilježava se kao dan radosti rađanja, obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom domaćem raspoloženju, a u crkvama služi Liturgija zahvalnosti Bogorodici. Drugog dana Božića pravoslavni vjernici obeležavaju Sabor Presvete Bogorodice, a treći dan je posvećen Svetom prvomučeničku i arhiđakonu Stefanu. Prvog dana Božića se ne ide u goste. Izuzetak je položajnik, prvi i jedini gost u kući, koji bi trebalo da donese sreću, napredak, radost i ljubav, pa porodice nastoje da za položajnika izaberu neku blisku osobu i dobronamjernu prema ukućanima.

Nijedan praznik nema više narodnih običaja koji su se održali do danas. Najzastupljeniji su polaganje badnjaka, zastiranje domova slamom, kvocaje i pijukanje, miješanje česnice i dolazak položajnika.

Badnji dan i Badnjak

Dan uoči Božića, 6. januara, zove se Badnji dan. Naziv je dobio po tome jer se toga dana siječe badnjak (drvo) i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje Božićno slavlje. Prave se kolači, torte, i priprema božićna trpeza.

Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo, koje se na Badnji dan ujutro rano siječe i donosi pred kuću.

Po narodnom vjerovanju, sječa badnjaka ima svoj specifičan ritual. Badnjak se tradicionalno siječe s tri snažna udarca sjekirom. Ako sjekira, nakon tri udarca, ne uspije potpuno presjeći drvo, postupak se završava lomljenjem ili uvrtanjem, čime se smatra da je badnjak “oslobođen” i spreman za unošenje u kuću.

Tokom sječe, posebna pažnja se posvećuje tome da drvo, nakon što padne, padne izravno na zemlju. Prema vjerovanju, ne bi trebalo zaustaviti pad na drugom drvetu. Ovaj ritual ima svoje duboko ukorijenjeno značenje i smatra se važnim korakom u pripremi badnjaka za Božićno slavlje.

U gradskim sredinama Badnjak se kupuje u crkvi. Noć uoči Božića, badnjak se zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću.

Badnje veče predstavlja most između Badnjeg dana i Božića, obilježavajući početak Božićnog slavlja. Tradicija nalaže da kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Badnjak se postavlja na ognjište, a s obzirom da ognjišta rijetko ima u današnje vrijeme, stavlja se pored šporeta ili peći, gdje odmah započinje paljenje drva. Ako nema peći ili šporeta, badnjak se postavlja pored pečenice.

Nakon unosa badnjaka, slama se unosi u kuću. Domaćica smješta razne slatkiše, sitne poklone i igračke u slamu ispod stola gdje će se večerati. Djeca potom traže i izvlače te poklone, simbolizirajući radost i iščekivanje.

Slama ima simbolično značenje, predstavljajući onu slamu u pećini gdje se prema vjerovanju rodio Isus Hrist. Nakon unosa pečenice, badnjaka i slame, svi ukućani zajedno stoje na molitvi, otpjevavaju tropar “Roždestvo tvoje” i mole se Bogu.Članovi porodice čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče te sjedaju za trpezu.

Večera na Badnje veče je posna, obično obuhvaća jela poput prebranca, svježe ili sušene ribe te drugih posnih jela. Ovaj obrok je u skladu s tradicionalnom pravoslavnom praksom, gdje se pridržavaju posta kao dio pripreme za Božić. Post obično počinje 28. novembra i traje do pravoslavnog Božića, koji se slavi 7. januara. Tokom ovog posta, vjernici prakticiraju odricanje od mesa, mliječnih proizvoda i jaja. Ovaj period posta također ima za cilj jačanje duhovne discipline, samokontrole i solidarnosti s onima koji se suočavaju s ograničenim sredstvima. Sve ove prakse čine Božićni post važnim vjerskim i duhovnim iskustvom za pravoslavne vjernike.

Foto: Pixabay

Pravoslavni Božić

Prvi dan Božića je 7. januar. Na sam dan Božića, običaji su bogati i nose duboko ukorijenjena značenja:

U ranojutarnjim satima, prije svitanja, sva zvona pravoslavnih hramova zvone, puca se iz pušaka i prangija kako bi se označilo dolazak Božića i početak božićnog slavlja. Domaćin i svi ukućani odijevaju se u najsvjetliju i najsvečaniju odjeću te odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Nakon službe, prima se nafora (osvećeni hljeb), a prvi put se uzima na Božić. Ljudi se međusobno pozdravljaju riječima “Hristos se rodi!” na što drugi odgovaraju s “Vaistinu se rodi!”

Na Božić, rano prije podneva, u kuću dolazi poseban gost po imenu položajnik. Ovaj gost obično unaprijed dogovori svoj dolazak s domaćinom ili može biti i slučajni prolaznik. Položajnik ima simboličku ulogu Mudraca koji su pratili zvijezdu do novorođenog Hrista kako bi mu se poklonili. Domaćica posebno dočekuje položajnika, služi mu i daruje ga odgovarajućim poklonom. Vjeruje se da položajnik donosi sreću u kuću tokom Božića i cijele naredne godine.

U ranim jutarnjim satima Božića, domaćica priprema tijesto za česnicu, posebnu pogaču u koju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić. Na vrhu česnice se postavlja grančica badnjaka, a česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada svi stanu za stol, domaćin pali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne. Ako netko od prisutnih zna, pjeva se božićni tropar, inače se naglas čita “Oče naš”. Ovi rituali doprinose posebnoj atmosferi i obiteljskoj povezanosti tokom Božića.

Kada se završi molitva, pristupa se svečanom trenutku lomljenja česnice. Osoba koja pronađe novčić u svom dijelu česnice, prema narodnom vjerovanju, bit će sretna tijekom cijele godine. Nakon što se obavi lomljenje česnice, ukućani si međusobno čestitaju Božić i zajedno sjedaju za trpezu kako bi podijelili radost i blagdanski duh.

Sretan pravoslavni Božić želi vam Furaj.ba tim! Neka vam blagdansko razdoblje bude ispunjeno ljubavlju, toplinom i srećom!