Ne daj se Ines. Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve
Ne daj se Ines
Ne daj se, InesNe daj se godinama, moja InesDrugačijim pokretima i navikamaJer još ti je soba topla, prijatan raspored i rijetki predmetiImala si više ukusa od meneTvoja soba divotaGazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisamaPo poklonima, i pratila me sljedećeg jutra, oko devet, do staniceRuši se zeleni autobus, tjeran jesenjim vjetromKao list niz jednu beogradsku padinuU večernjem sam odijelu i opkoljen pogledimaNe daj se, mladosti mojaNe daj se, Ines
Dugo je pripremano naše poznanstvoI onda slučajno uz vruću rakijuI sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena željaTvoj je način gospođe i obrazi seljankeProstakušo i plemkinjo moja
A tvoje grudi, krevetI moja soba obješena u zraku kao narandžaKao narandžasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom ZagrebaProleterskih brigada 39, kod GrkovićPokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvajaLijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštvaUpotreba zajedničke kupaoniceI molim vas, ako netko traži
Ne daj se, InesEvo me, ustajem tek da okrenem pločuDa li je to nepristojno u ovakvom času?Mozart, Requiem, Agnus DeiMeni je ipak najdraži početakRaspolažem s još milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladostiKoja nas pred vlastitim očima vara i krade, i napušta
Ne daj se, InesPoderi pozivnicu, otkaži večeruPrevari muža, odlazeći da se počešljašU nekom boljem hoteluDodirni me ispod stola koljenomGeneracijo moja, ljubavnice
Znam da će još biti mladostiAli ne više ovakve u prosjeku 1938.Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostariteI ta će mi mladost teško pastiA bit će ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obaliKoju ste napustili i predali bezvoljnoA ponovo počinje kiša, kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borovaUdaljeni glasovi koji se miješajuGlas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brataNa brzinu pokupljeno rublje pred kišuI nestalo je svjetla s tom bjelinomJoš malo šetnje uz more i gotovoNe daj se Ines!
