Rade Šerbedžija: Zaboravi

    Rade Šerbedžija: Zaboravi

    Ako me sretneš negdje u gradovima stranim
    Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
    Sretni me,
    Kao da me srećeš prvi put.
    Nismo li se mi već negdje vidjeli?
    Kaži… i zaboravi.

    Part 9. Rade Serbedzija – Zaboravi

    Ovu moju pjesmu sam napisao u Londonu 1994 godine , kada sam sa mojim prijateljem Zlatkom Arslanagicem – Zlajom,radio na nasem CD -u….saljuci neku nestvarnu poruku u nase krajeve koje smo napustili. Neki nas svijet koji se pred nasim ocima raspao…Te beskrajne tuge i rastanke koje smo svi skupa sa sobom ponijeli i uz koje smo dva puta ostarjeli ali uz koje smo i dvostruko kao ljudi odrasli i sazreli….U nama koji smo postali STRANCI ostace uvijek sijecanja na zemlju odakle smo dosli i na sve nase ljubavi koje smo za sobom ostavili ali i ponijeli sa sobom u novi zivot….I ovih teskih dana kroz koje danas prolazimo bivamo cvrsci i jaci jer mi smo cvrsta raja…Hvala Miroslavu Tadicu na ovoj divnoj muzici kojom me prati iz Los Angelesa…

    Gepostet von Rade Serbedzija official am Dienstag, 7. April 2020

    Zaboravi dane koje smo nekad zajedno…,
    I noći, zaboravi…
    Gradove kojima smo mijenjali imena.
    I ucrtavali u karte samo nama dostupne…

    Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali.
    Uvali mirnih voda.
    Otok naš i ime broda pjesnika
    Koji nas je tamo nosio.

    Zaboravi da si ikad rekla da me voliš,
    I kako se nikad, nikad ne ćemo rastati.

    Treba zaboraviti naslove knjiga
    Koje smo zajedno čitali.
    Filmove koje smo gledali,
    Hemfri Bogarta i Kazablanku.
    Naročito zaboravi.

    Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca.
    I onaj naš poljubac na kiši
    Za koga bi znala reći:
    “Nikada neću zaboraviti.”
    Molim te zaboravi.

    I kada ti kažem da zaboraviš,
    Kažem ti to zato što te volim.
    Kažem ti to bez gorčine.

    Otvori oči ljubavi.
    Našim gradom prošli su tenkovi.
    Odnijeli su sobom sve što smo bili,
    Znali…, i imali…,
    Zato… Zaboravi…

    čemu sjećanja…?
    Pogledaj kako trešnja u tvom vrtu
    Iznova cvjeta svakog proljeća.
    Nasmiješi se jutru koje dolazi.
    Zagrli bjelinu novih dana.
    I zaboravi.

    Kasno je već dragana, hoću da kažem,
    Zreli smo ljudi.
    To jest , nismo više djeca.
    I znam da nije lako.

    I znam da možda i boli…
    Ali pokušaj,
    Molim te…, pokušaj….zaboravi.

    I ako me sretneš negdje u gradovima stranim
    Po kojima se muvam u posljdnje vrijeme.
    Sretni me ,kao da me srećeš prvi put;
    Nismo li se mi već negdje vidjeli?
    Kaži… i zaboravi.