Raj na jezičkoj tromeđi

U Italiju ulazimo iz Austrije iz pravca Innsbrucka preko prevoja Reschenpass-a (Passo di Resia), i nakon 3 kilometra vožnje dolazimo do prelijepog vještačkog jezera Reschensee (Lago di Resia) , prepoznatljivog po crkvenom zvoniku koji je ostao potopljen. Legenda kaže da je prilokom gradnje vještačkog jezera neposredno nakon drugog svjetskog rata, nakon što je stanovništvo sela iseljeno i kada se krenulo sa miniranjem i rušenjem objekata u selu, nekoliko puta nesupješno pokušali srušiti i zvonik. Nakon toga su odustali i ostavili kao spomenik i poslednji trag da se na današnjem dnu jezera odvijao život.

Već odavde, u daljini dominira Ortler, sa svojih 3905 metara najviši vrh ovog dijela Alpa. Vozimo se dalje prema našem odredištu, mjestu Sulden (Solda), smještenom na skoro 2000m nadmorske visine.

Sutradan idemo na osvajanje našeg prvog vrha preko 3000m. Staza nije zahtjevna, nema opasnih dijelova, i uspon od izhodišta do vrha Roetlspitz (Punta Rosa) 3026mnm,  traje nekih 1.5h. Potrebna je solidna kondicija i standardna planinarska oprema. Vremenska prognoza je jako bitna, jer na ovim visinama je potreban oprez, jer je klima nepredvidiva i treba se čuvati magle, grmljavine ili naglih mećava.

Put do našeg izhodišta je jako zanimljiv i ide drugom najvišom asfaltiranom cestom u Evropi, preko čuvenog prevoja Stilfsersjoch (Passo di Stelvio) . Prevoj se nalazi na visini 2757m i od podnožja do vrha treba savladati 48 oštrih krivina (u našem jeziku poznate kao „lakat“ ) i 915 metara visinske razlike. Cesta je puna biciklista i motociklista, a predjeli kroz koje prolazi su nestvarni. Na vrhu je hotel, nekoliko ugostiteljskih objekata i besplatan parking na kojem ostavljamo naše vozilo.

Sa prevoja krećemo uzbrdo, markiranom stazom, do Rifugio Garibaldi doma, gdje se i nalazi fizička granica tri jezika, a to je Dreisprachenspitz (Punte de tre linguas) na 2843 m. Ovo je granica njemačkog, italijanskog i retoromasnkog jezika, ustvari nekadašnja granica Italije, Austrije i Švajcarske.  U prvom svjetskom ratu ovdje su se vodile žestoke bitke između Austrijanaca i Italijana i još uvijek je moguće vidjeti neke fortifikacije.

Odavde već vidimo naš cilj, vrh Punta Rosa, koji dominira ovim krajolikom. Do vrha stižemo za 1.5h ne tako napornog hodanja, i uživamo u nevjerovatnim prizorima i pogledu koji nam se pruža. Prema jugozapadu se vidi sve do Monblana (Mont Blanc), na istočnoj stran dominra Ortler sa svojih skoro 4000m, a daleko na sjeveru vidimo Grossglockner, najviši vrh Austrije.

Drugi vrh koji želimo osovjiti je Hintere Schoentaufspitze (3325m). Idemo iz našeg pansiona na kraj sela odakle ide žičara koja će nas odvesti na 2700m. Ovo je i najveća gondola u Evropi jer prima 110 putnika. Nakon kraće vožnje žičarom stižemo na 2581 metar nadmorske visine.

Dalje idemo širokom, dobro markiranom i označenom stazom, preko poznatog Suldenskog skijališta do Madritsch kuće gdje pravimo kraću pauzu. Nakon toga staza postaje nešto strmija do sledeće pauze koju pravimo na Madritschjoch, odakle se pruža fenomenalan pogled na Martelltal.

Staza postaje sve zahjtevnija i stjenovitija i nakon 2.5 sata borbe sa rijetkim zrakom i visinom stižemo na 3325 metara visok vrh Hintere Schoentaufspite. Tu uživamo u pogledu na Sulden odakle sm krenuli jutros, na Ortler koji dominira dolinom, te na vrhove Zebru i Koenigspitze koji se nastavljaju uz Ortler.

Silazak je nešto lakši, i idemo lagano prema Madritschhuette, gdje ćemo napraviti dužu pauzu prije silaska u Suleden, kako bi na terasi uživali u planinskom suncu i prekrasnoj prirodi.

Spuštamo se u Sulden, prelijepo selo u podnožju Ortlera, sa svojih svega 400 stanovnika, ali brojinim turistima i ljeti i zimi. Za Sulden je davne 1802 godine austrijski Insbrucker Wochenblatt rekao : „Ovo je Tirolski Sibir. Ovdje pastiri ručaju sa medvjedima, a djeca jašu vukove“.

U Suldenu je sunce to koje reguliše dnevnu temperaturu. Zbog velike nadmorske visine, čim sunce nestane iz vrhova Ortlera, temperatura pada za 10 do 15 stepeni.

U Suldenu je i Muzej alpinizma (The Messner Mountain Museum), a osnivač istog je Reinhold Messner, jedan od najpoznatijih alpinista na svijetu , i jedni čovjek koji je sam osvoji sve vrhove više od 8000 metara. Messner je ujedno i vlasnik restorana Yak & Yetti, u kojem možete jesti specijalitete spremljene od mesa Jaka, govečeta koje Messner uzgaja na Madritschu. Prirodno stanište ove vrste je Tibet i Sečuan u Kini, ali je Reinhod Messner uspio da ga uzgoji i u Evropi, na Alpama.

Sve fotografije su napravljene sa Nikonom D50 i standardnim Nikkorovim kit objektivom 18-55mm. Sa sobom nosim i mali stativ koji može stati u ruksak, ali je zbog male težine i nepouzdan te treba paziti na vjetru, ili ako je teren malo neravan. Panorame sam „lijepio“ u PTGui porgramu..

Fotografije i tekst: Samir Zahirović