Ramazan u zemljama svijeta – od Kariba do Maroka

    Ramazan u zemljama svijeta – od Kariba do Maroka

    Ramazan je sveti islamski mjesec kojem se muslimani širom svijeta istinski raduju i kojeg provode u ibadetima, u druženju sa svojim porodicama i prijateljima, i tako je uglavnom u svakoj državi u kojoj žive.

    Džamija na Karibima; Foto: Mvslim

    U Bosni i Hercegovini tokom ramazana drugačije ožive naše čaršije i mahale, a tako je i u drugim zemljama svijeta. Otkrijte i sami!

    Karibi – čudo Božijeg stvaranja

    Iako mnogi misle da je islam nova pojava na karipskim ostrvima, prisustvo muslimana na ovim prostorima seže više od hiljadu godina. Njihovo prisustvo ovdje još u drevno doba potvrđuju brojne arheološke skulpture, usmene tradicije, artefakta i natpisa.

    Lanac ostrva na Karibima sačinjava arhipelag Antili dug 2.400 kilometara. Naselio ga je značajan broj robova iz Afrike koji je došao preko Atlantika lišen svoje vjere i identiteta, te su ubrzo postali muslimani tražeći nova uvjerenja, a islam je strogo zabranjivo robovlasništvo. Danas, muslimani žive na skoro svakom od 40 karipskih otoka, te se procjenjuje da postoji oko pola miliona muslimana u regiji, sa 400 do 500 džamija.

    Džamija na Karibima; Foto: Mvslim

    Ljepota ove regije je u ljepoti prijateljstva među njenim ljudima. Iako se ponekad dese neki događaji koji bace sjenu na tu činjenicu, muslimani na Karibima su otporni i prevazilaze izazove veoma uspješno. Ljepota arhipelaga na kojem žive je, kažu, jedno od čuda Božijeg stvaranja, za kojeg mnogi sanjaju da ga posjete. Milioni turista godišnje dolaze kruzerima ili avionima, a i islamski turizam raste. Mnogi muslimani iz Sjeverne Amerike, Evrope ili Bliskog Istoka žele vidjeti sjaj i atmosferu ovih divnih otoka. Sa utemeljenjem islamske zajednice u regionu, pristup halal hrani i džamijama će postati jednostavniji za turiste muslimane, pa će opcija o provođenju ramazana ili Bajrama na Karibima sigurno biti primamljiva.

    Indija – muslimani i hinduisti kao jedno biće

    Iako je većinom hinduistička zemlja, Indija je dom velikog broja muslimana, stoga se u njoj ramazan obilježava sa velikim elanom. Odmilja mjesec posta zovu i ‘Ramzan’, a najljepši dio je što čak i nemuslimani obilježavaju ovaj mjesec i testiraju svoju snagu. Iako imaju različite vjere, u ovom mjesecu svi se osjećaju kao jedno, stoga je to jedno pravo čudo.

    Foto: Mvslim

    U Indiji post nazivaju roza. Oni koji poste obavljaju svoje svakodnevne rutine i dužnosti, a odmaraju se tek oko ponoći. Muškarci, žene i djeca uzimaju pauzu čak i na poslu kako bi se omrsili. Najmanje vremena za ibadet imaju žene zbog pretrpanosti obavezama – od kućnih aktivnosti do pripremanja iftara i sehura, najčešće za veliku porodicu.

    Tokom ramazana, na ulicama se nalaze stolovi sa besplatnom vodom, hurmama i voćem za one koji si to ne mogu priuštiti bili oni muslimani ili ne. U Indiji slijede Poslanikovu tradiciju i mrse se hurmama i vodom, a ponekad i sokom od osušenog voća (kompotom).

    Na njihovim trpezama za iftar najčešće se nađu tradicionalna jela: channa dal, pakodas, dahi wada, fruits, samosa, firni, kheema i haleem, dok se za sehur jedu teška jela poput kichdija (riža skuhana sa lećom), keema (mljeveno meso), jaja i paratha (jelo sa pšenicom).

    Foto: Mvslim

    U ovom mjesecu pgradovi poput Delhija, Hyderabada, Kolkate i Mumbaija, sa većinskom muslimanskom populacijom, posebno ožive noću. Tada pijace postanu prepune ljudi koji kupuju hurme, voće i povrće kako bi pripremali iftar, a kupovina obično potraje do kasno u noć kada ljudi jedu jela poput haleema, kheemae, kebaba i biryanija u mnogobrojnim hotelima. Kupuju se i pokloni za Bajram, u džamijama se organiziraju zajednički iftari, većina organizacija besplatno distribuira odjeću i novac siromašnim porodicama.

    Velike korporacije i uredi pripremaju jela za svoje zaposlenike koji poste ili ih puštaju da izađu ranije s posla, ali ipak veliki broj muslimana ne može stići kući na iftar. Od mnogih je i džamija toliko daleko da ne mogu čuti ezan. No, sve u svemu, ako biste se našli u Indiji za vrijeme ramazana, osjetilji biste ljubav, mir, harmoniju i zajedništvo iako je ovo zemlja različitih religija i kultura.

    Južna Afrika – čekajući da Maan Kykers uoči mjesec

    Foto: Mvslim

    Muslimani u Južnoj Africi i dalje ramazan dočekuju na stari način – čekajući da Maan Kykers uoči mjesec. To doslovno znači ‘onaj koji gleda mjesec’. Naime, grupa muslimana sastaje se na jednoj uzbdrici u Cape Townu i određuje kada dolazi ramazan a kada Bajram, pa zatim informiraju muslimansku zajednicu kada će se klanjati teravija ili kada će biti sehur po lunarnom mjesecu.

    Osjećaj pobožnosti širi se oko svih muslimanskih kuća u zemlji, kao i u drugim zemljama svijeta. No, u Južnoj Africi možete vidjeti komšije koje šetaju ulicama noseći na pladnju specijalitete i dijeleći ih sa komšijama. Mnogo vremena se provodi na tržnicama sa porodicom tražeći šta će se jesti tokom mjeseca. Johannesburg je poznat i po tome što mladi igraju fudbala nakon teravije petkom i subotom prije nego što dođu kući na sehur.

    Uprkos tome, stanovnici ove zemlje suočavaju se i sa brojnim poteškoćama. Najprije, imaju česte nestanke struje što otežava kuhanje i zagrijavanje prostorija. Iako je preporučjivo, jesti zdravo nevjerovatno je teško tokom ramazana jer ovdje starješine jedu prženu hranu, šećer i pečeno kao dio uobičajne ramazanske dijete. Znaju da neće moći jesti tokom dana i zaposte sa najnezdravijom hranom tokom noći.

    Maroko – čarobna ramazanska atmosfera

    Foto: Mvslim

    Inače prebukirane ulice Maroka za ramazan su prazne, najnepristojniji muškarci postaju ponizni i najglasnije bakice zašute. Zateknete li se na ulicama Maroka tokom ovog svetog mjeseca, nećete se više osjećati neugodno jer vam Marokanci neće dobacivati. Sukladno s tim da se u islamu dobra djela tokom ovog mjeseca računaju kao veća, primijetit ćete da će Marokanci biti ljubazniji prema vama, viđat ćete više nasmijanih lica, stranaca koji će vam pomoći, velikodušnih ljudi na ulici (raj za prosjake) i smirene vozače taksija.

    Ono što će vas posebno oduševiti je što ćete moći probati neka od jela koja se prave isključivo za vrijeme ramazana: chbakia je svježija, sok od narandže je na svakom ćošku, a i možete naći svježe hurme iz cijelog svijeta po povoljnim cijenama. S druge strane, teško ćete pronaći čuvene tajine ili kuskus u restoranima.

    Oni koji su već bili u Maroku, iznenadit će se kada vide da ujutro lahko mogu uhvatiti taksi. Istina, na samo pola sata prije iftara nastupi ludilo, ali pet minuta prije iftara nećete vidjeti nikoga na ulicama. Ako putujete tokom iftara i nemate auto, pobrinete se da ste rezervisali vaš prijevoz unaprijed.

    Morate znati i da su prodavnice zatvorene ujutro, neke od njih se otvaraju tek od 12 sati ili se ne otvaraju dok ne prođe ramazan. Ljudi navečer idu u teretanu, a prodavnice i barovi su otvoreni do kasno u noć.

    Biti u Maroku tokom ramazana je zaista sasvim drugačije iskustvo. Turisti ne dolaze često, nećete se mnogo namučiti da rezervišete hotelsku sobu, ulice neće biti krcate, a plaže će biti prazne tokom dana.

    Malezija – ramazanski bazar najveća atrakcija

    Malezija je poznata kao islamska zemlja sa multietiničkom zajednicom koja živi modernim životom.

    Ramazan obilježava svaki građanin Malezije, a njegov dolazak sedmicu ranije najavljuju vlasti. Ulice se tom prilikom ukrašavaju, pa čak i velike korporacijske kuće. Većina kompanija odobrava kraće radno vrijeme za svoje radnike muslimane tako da mogu na vrijeme stići kući kako bi pripremili iftar.

    Iako mnogi Malezijci nemaju ovu privilegiju, svi većinom čekaju da se otvori ramazanski bazar umjesto da idu kući. Tamo uživaju u bogatom izboru egzotične hrane. U mesdžidima se priprema Bubur Lambuk, tradicionalno malezijsko jelo, tokom cijelog ramazana. Riječ je posebnoj kaši koja se pravi od kokosovog mlijeka, mesa i začina i zadovoljava sve potrebe organizma. Prvi put je napravljeno u mesdžidu Jamek u Kuala Lumpuru i od tada se prave u cijeloj zemlji.

    Malezijci vole i jela Nasi Kerabu, Pulut Panggang i specijalna pića koja se ne mogu naći u normalnim danima već samo na ramazanskom bazaru. Toliki izbor jela i pića ne može se stići probati, zahvaljujući raznolikim malezijskim kulturama. Ali na bazaru se mogu pronaći i druge stvari – od odjeće do stolica za ljuljanje. Pored uobičajnih jela, za iftarom kod Malezijaca možete naći i hurme, voće i tradicionalne grickalice Pulut Udang, Cara Berlauk, Buah Melak i Kuih Bakar koji se serviraju kao deserti.

    Ramazanski bazar u Maleziji, Foto: Mvslim

    Bijela riža jede se zajedno sa jelima bizarnih imena poput Asam Pedas, Ayam Perchik, Rendang, ili Masak Lemak Cili Api i Ulam (lokalna salata koja se jede sa posebnom chilli pastom koja se zove ‘sambal’). A za desert prave slatkiše koji se tope u ustima -Somsom, Cendol, ili Bubur Pulut Hitam kao i mnoga druga – koja mogu stati na stol. Na sto se stavljaju i lokalna pića Air Tebu ili Sirap Bandung Selasih.

    Posljednjih dana ramazana, Malezijci ukrašavaju kuću i pripremaju hranu za Bajram. U svemu tome, najvažnije im je da je porodica na okupu.

    Indonezija – čorba svojstvena mjesecu ramazanu

    Foto: Asia News

    U ovoj prekrasnoj egzotičnoj otočnoj zemlji živi veliki broj muslimana, stoga je i boravak u njoj za vrijeme ramazana drugačiji. Naglasak je naročito na gastronomskoj ponudi, koja posebno oduševljava u ove dane.

    Jedno od najčešćih i najneobičnijih jela koje možete probati na ulicama ove zemlje je kolak pisang ili čorba od banana, neizostavni dio iftarske trpeze u Indoneziji. Ova čorba napravljena od palminog šećera, kokosovog mlijeka i banana dijeli se postačima čak i ispred džamija ili na uličnim tezgama. Indonežani će vam rado preporučiti da je jedete jer se vjeruje da uklanja umor i vraća energiju zbog čega je pravi izbor za iftar nakon višesatnog posta. U čorbu je moguće dodati i razne vrste voća i povrća, so, vaniliju ili smeđi šećer a cijena porcije iznosi oko 0,37 eura.