Menu
Menu
Popularni bh. putopisac, čiji je video o BiH proglašen najboljim turističkim videom na svijetu, do danas je posjetio više od 80 zemalja. Zapravo, on pola godine provede putujući, pa je i sami intervju za Furaj.ba radio vozeći se u autobusu.
Napisala: Elma Zećo
Robert Dacešin rođen je u porodici koja je gajila kulturu putovanja. Roditelji nisu radili visoko plaćene poslove, nisu imali auto, živjeli su u stanu naslijeđenom od djeda, ali su zato uvijek štedjeli novac za putovanja. Tako je Robert kao dječak počeo otkrivati čari putešestvija skupljajući prve uzbudljive dojmove u zemljama poput Turske, Tunisa, Egipta, Grčke i Danske.
Putovanja razbijaju predrasude
Robert putuje s prisnim ljudima, a u posljednje vrijeme najčešće s djevojkom.
“Svako mjesto nudi nešto novo. Nove ljude. Nova saznanja. Nove stvari koje zavolite i koje vas oduševe. Ipak, Pakistan je zemlja od koje sam najviše dobio, a nekako najmanje očekivao. Prije nego što ću otići tamo, ljudi su me odvraćali od tog putovanja. Na kraju se ispostavilo da nigdje ljudi nisu bili ljubazniji prema nama i da se nigdje nismo osjećali tako sigurno. Na putovanjima shvatiš da je svaka zemlja lijepa na svoj način i da ne vjeruješ onome što se piše”, objašnjava Robert, koji je u 2022. godini posjetio Ukrajinu, Italiju, Vatikan, San Marino, Portoriko, Arubu, Kurasao, Svetu Luciju, Saint Kitts i Nevis, Ameriku, Šri Lanku, Kubu, Moldaviju, Luksemburg, Andoru, Uzbekistan, Tadžikistan, Kirgistan, Južnu Koreju, Japan, Portugal, Španiju, Njemačku…
Posebno dinamično postaje pri kraju 2022. Nakon 20 dana putovanja po Južnoj Koreji i Japanu, autor video rada Zašto Bosna i Hercegovina može biti broj 1 turistička destinacija na svijetu otputovao je u Valensiju na uručenje nagrade za najbolji turistički video na svijetu. Odmah potom zaputio se u Frankfurt na festival posvećen prirodi i turizmu Natourale, koji je njegov video uvrstio među najbolje u konkurenciji više od 500 videa. A u BiH obradovala ga je nagrada Zvijezda turizma po izboru publike.
“Ako ću po nečemu pamtiti ovu godinu, onda su to festivali i jedno sasvim novo poglavlje koje se otvorilo s njima u mom životu”, govori Robert.
Upitali smo ga šta ima BiH, što druge zemlje nemaju.
“Ima odličan omjer onoga što platiš i onoga što dobiješ. Gledajući s realne strane, BiH nema savršene rezorte i Michelin restorane za pamćenje, ali ćeš zato naći kafić u kojem ćeš popiti kafu za marku, dvije, restoran u kojem ćeš za nekoliko eura jesti tek upecanu ribu iz rijeke sa svježim krompirom, te uživati u prekrasnom pogledu i okolnoj prirodi. Većini putnika je super stvar što još uvijek nismo toliko komercijalna i istražena destinacija. Na festivalu u Njemačkoj upoznao sam jedan par iz Bugarske i Amerike, koji je putovao Bosnom skoro deset dana. Ciljano su mi prišli kako bi mi to rekli. Mi smo zemlja kojom će se većina ljudi oduševiti, jer na jednoj maloj površini imamo mnoštvo znamenitosti. Samo još mi treba to da shvatimo.”
Robert je društven, osoba otvorenog duha i pronicljiv. Kako se putujući služio stranicom Couchsurfing preko koje se lako stiže do besplatnog smještaja, upoznao je nevjerovatne ljude širom svijeta i stekao mnogo novih prijatelja.
“Svi ti ljudi su bez dileme učinili da mnogo bolje upoznam njihove zemlje i nema ništa ljepše nego vidjeti koliko se njima dopada Bosna i Hercegovina.”
Uz putovanja, tenis slovi za najveću Robertovu ljubav. Počeo je igrati još 1998. godine. Kao tinejdžer bio je prvak u svim mlađim kategorijama, a potom je počeo suditi i neke međunarodne teniske turnire.
“Imao sam priliku da sudim Nadalu, Murrayu, del Potru, Berdychu, Zverevu, Monfilsu i mnogim drugim igračima. Tenis je dugo bio nešto u čemu sam se vidio i u budućnosti. Međutim, malo ko zna da je posao linijskog teniskog sudije, koji sam ja bio, veoma slabo plaćen. Recimo, za turnir u Dohi na kojem je igralo pet igrača iz top 10, dobijao sam 100 dolara na dan za pet dana, ali sam morao platiti kartu za Dohu. Na turniru u Umagu, koji je možda najljepši turnir na kojem sam ikada bio, dnevnica je bila 28 eura, a piće u kafiću uz terene košta minimalno pet eura. Ako se vratiš na nuli, dobar si. Turniri poput Grand Slamova bolje su plaćeni, ali su pojedincu bez podrške nedostižni. Teško je takav posao raditi uz porodicu.”
Robert govori više jezika, engleski, španski, portugalski, italijanski, te nešto slovačkog i ruskog. Iz poštovanja prema ljudima, pred svako putovanje nauči nešto lokalnog jezika.
“Sve jezike, osim engleskog, učio sam sâm. To je jedna od mojih najboljih investicija. Bez jezika ne bih mogao tako intenzivno doživjeti neka mjesta i upoznati toliko novih ljudi. Ako postoji nešto što bih svakom savjetovao, to je da nauči barem jedan strani jezik uz engleski. Od velike koristi može biti stranica Duolingo, kojom se sada služim učeći ruski jezik. Nudi super vokabular i stvara kvalitetnu osnovu za kasnije.”
Sve što je iza Roberta donijelo mu je velike životne spoznaje, a posebno su ga putovanja promijenila kao čovjeka.
“Na stranu upoznavanja drugih zemalja i gradova, kada putuješ, shvatiš koliko ti je dobro kući. Zaista! Dok sam bio u srednjoj školi i na fakultetu, uvijek sam maštao da putujem svijetom i da živim negdje vani, jer nam okruženje govori da je vani bolje, da ima više posla, da su bolje plate, da je sređeniji život, viši standard, da jednostavno nema svrhe živjeti kod nas. I ti to prihvatiš, ali kad provedeš neko vrijeme u inostranstvu, shvatiš da nigdje nije savršeno i da je sve do toga kako čovjek vidi stvari. Završio sam master studij u Bratislavi i proveo tamo dvije godine života. U vrijeme nastajanja ovog intervjua obišao sam 83 zemlje svijeta. Sa svakim novim putovanjem, sve više želim da živim kod nas.”
Robertove vizije za budućnost su jasne. Do kraja 2023. želi stići do brojke 100 posjećenih zemalja. Nešto kasnije vidi slike svoje porodice, njihova zajednička putovanja, istraživanje svijeta, snimanje videa, igranje tenisa i širenje priče o BiH kao njemu lično najljepše zemlje na svijetu.
