Ona je magistrica sociologije, certificirani planinarski vodič, instruktorica joge i zagovornica domaće proizvodnje.
Piše: Elma Zećo
“O planinarenju bih mogla pričati dan, noć”, uz osmijeh kaže Sabina Sirćo pri našem susretu. I ne čudi, jer ova ljubav počela se razvijati još u djetinjstvu održavajući se svih ovih godina. Za to su najprije zaslužni djed i baka s majčine strane, te očev otac, svi strastveni planinari. No, hodajući po planinama i tetka je ispunjavala svoju zadaću: učila ju je o vrstama oblaka, drveća, biljaka, zbog čega ih danas sve zna raspoznavati.
“Slike kažu da sam bila veoma mala kada su me članovi porodice počeli nositi na planine, a ono čega se lično sjećam seže unazad dvadeset godina. Ta iskustva pamtim i tada se počinje razvijati moj odnos prema planinama. U srednjoj školi sam planinarila najprije s rođakom i rodicom, a onda sam počela animirati ljude iz prijateljskog kruga od kojeg sam već tokom studentskih dana uspjela formirati planinarski klub”, govori Sabina, koja je nakon dugogodišnjeg planinarenja s bliskim ljudima odlučila početi osvajati veće nadmorske visine, vrhove, za što su, ipak, najbolji uslovi u planinarskim društvima.
“Članica sam Planinarskog društva “Trebević” Istočno Sarajevo. Bilo je dovoljno otići na nekoliko izleta s njihovim timom da shvatim da je to ono što me u potpunosti ispunjava. Kada hodam, volim da uživam. Nije bitno samo otići na vrh, nego uživati cijelim putem”, pojašnjava Sabina, čija su posebna ljubav planine Trebević i Jahorina.
“Inače, Sarajevo je idealna lokacija za planinarske i turističke aktivnosti. Gostima nudi mogućnost da istovremeno iskuse grad iz kojeg opet za sat vremena mogu otići u divljinu, prirodu”, dodaje.
Na naše pitanje koliko je sigurno planinariti, Sabina ističe da je u cijeloj priči najvažnije pratiti oznake na stazama.
“Istina je da na pojedinim planinama postoje mine, no postojale mine ili ne, sigurno planinarenje je kada hodate po stazama koje su označene planinarskom markacijom s čijim značenjem također trebate biti upoznati. To je najbitnije, nikada ne lutati i ne misliti da ćete nešto lako naći. Ako poštujete pravila, tada možete samostalno ići. Još je lakše sada zahvaljujući projektu Via Dinarica, kojeg je čak National Geographic ocijenio kao najbolje putovanje za 2017. S obzirom na to da se Dinaridi protežu od Slovenije do Albanije ideja je bila da se napravi mega planinarska staza po uzoru na Via Alpinu. Na Via Dinarici postoje tri vrste staza: bijela staza, koja povezuje najviše planinske vrhove; zelena staza, koja povezuje područja Dinarida na manjim nadmorskim visinama, te plava staza, koja ide uz rub planina smještenih blizu Jadranskog mora ulazeći u BiH do Hutovog blata. Na ovim stazama gosti su u prilici da također uživaju u proizvodima lokalnih domaćinstava, koja pružajući različite usluge zarađuju novac, što je dobar primjer održivog turizma.”
Sabina planinarenje doživljava kao meditaciju. Osim što je certificirani planinarski vodič, ona je također instruktor joge, a upravo posjećujući planine shvatila je da pojedine efekte joge najbolje može osjetiti u prirodnom okruženju.
“Kada sam spoznala da je planinarenje meditiranje, došla sam na ideju da organizujem časove joge u prirodi. Izvođenjem vježbi u prirodi produbljuje se disanje, udiše čist zrak, a oči odmaraju. To je, prema mom mišljenju, najbolje okruženje za jogu, jer se filozofija joge bazira na odmoru uma, duše i tijela. Stoga je moj plan da s ovim projektom krenem sljedeće godine od juna do kraja septembra. Programi će biti izrađeni u skladu s preferencijama grupe uključujući i aktivnosti upoznavanja planine”, najavljuje Sabina, inače magistrica sociologije, koju je završila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
U toku studija počela se također zanimati za medije zbog čega se odučuje u diplomskom radu obraditi temu povezanosti medija i politike, dok na četvrtoj i petoj godini ulazi u sferu socijalne ekologije i magistrira u oblasti organske i genetski modifikovane hrane.
“Bilo je to vrijeme i kada se domaćom proizvodnjom počinjem baviti zajedno s roditeljima uzgajajući najvećim dijelom aroniju na Majevici, gdje se nalazi naša vikendica s imanjem. Iz svega što sam iskusila rodila se prije dvije i po godine ideja za pokretanjem bloga. Željela sam pisati o svim lokacijama koje sam obilazila, pretežno planinama, ali i o gradovima. Kada je meni trebalo, nisam uvijek bila u prilici naći detaljne informacije o pojedinim lijepim dijelovima BiH, kulturno-historijskom naslijeđu, što sam ovim činom željela promijeniti. Blog ima bosansku i englesku verziju tako da stranim gostima olakšava pristup informacijama”, kaže na kraju Sabina, koja je trenutno angažovana i kao planinarski i kulturološki vodič u turističkoj agenciji Green Visions iz Sarajeva.
