Salep je gust i sladak zimski napitak koji se u Sarajevu pije još od osmanskog doba. Pravi se od samljevenih gomolja divlje orhideje.

Autor: Furaj.ba
Ni salep ni orhideja nemaju baš nježna imena. Orhideja je nazvana po grčkoj riječi orchis, što znači testis, a riječ salep preko turskog vodi do arapskog izraza za koji se smatra da znači lisičji testisi. Za sve je kriv oblik, jer kaćun, divlja orhideja od koje se najčešće pravi, pod zemljom ima dva okrugla gomolja.
Kako nastaje salep
Kaćun je niska livadska orhideja s ljubičastim ili ružičastim cvjetovima, rjeđe bijelim. Za salep se najčešće navode vrste Orchis morio, Orchis mascula i Orchis militaris, ali se u Turskoj, Grčkoj i Iranu kopaju i desetine drugih divljih orhideja.
Gomolji se vade dok biljka cvjeta. Operu se i kratko prokuhaju u vodi ili mlijeku, da izgube gorčinu i da ne proklijaju, a onda se suše na suncu ili u sušnici dok potpuno ne otvrdnu. Tek tada se melju u prah. Gustoću mu daje glukomanan, tvar koja u vrućem mlijeku nabubri, pa napitak postane kremast i pomalo rastegljiv. Zbog istog sastojka se i turski sladoled dondurma rasteže i sporo topi.
Hiljade orhideja za kilogram salepa
Za kilogram praha treba od hiljadu do četiri hiljade gomolja, a svaki gomolj je jedna biljka koja više neće procvjetati. Te orhideje gotovo se i ne uzgajaju, nego se kopaju u prirodi, pa ih je u Turskoj, najvećem proizvođaču, sve manje. Turska je zato zabranila izvoz gomolja, a trgovci su ih počeli kupovati u susjednim zemljama. Samo u Iranu se godišnje iskopa nekoliko miliona orhideja, većinom za tursko tržište.
Sve orhideje su na popisu CITES konvencije, koja nadzire međunarodnu trgovinu ugroženim biljkama i životinjama. Kaćun na livadi zato ostavite da cvjeta.
Topla čokolada na tri načina: klasična, s čilijem i s marshmallowom
Recept za salep
Prah iz kesice i čisti salep nisu isto. Instant mješavine su uglavnom šećer, škrob, mlijeko u prahu i arome, a pravog salepa u njima ima tek malo. Njih je dovoljno preliti vrelim mlijekom ili vodom i promiješati. Čisti je skuplji i mora se kuhati, ali ga ide malo.
Za litar mlijeka treba kašika čistog salepa, otprilike osam grama, i dvije do tri kašike šećera. Prah prvo dobro razmutite u šolji hladnog mlijeka, da se ne zgrudva.
Ostatak mlijeka sa šećerom stavite da se grije, pa uz stalno miješanje ulijte razmućenu smjesu. Kuhajte na laganoj vatri desetak minuta i ne prestajte miješati, jer se gusto mlijeko lako zalijepi za dno i brzo iskipi. Kad se zgusne, naspite ga u staklene čaše ili šoljice i pospite cimetom ili đumbirom. Nekad se kuhao na vodi, a može i danas, samo je s mlijekom kremastiji.
U narodnoj medicini ovaj napitak se davao kod proljeva i stomačnih tegoba, a pio se i protiv kašlja i bolnog grla, jer njegova sluz oblaže sluznicu. Naučnih dokaza da liječi nema, pa ga pijte zato što je ukusan.
Saloop za londonske dimnjačare
Iz Osmanskog carstva ovaj napitak je trgovačkim putevima stigao čak do Engleske. U Londonu 18. i ranog 19. stoljeća zvao se saloop i prodavao se u zoru, na uličnim tezgama, za koji peni. Pili su ga radnici i dječaci dimnjačari, o kojima je engleski pisac Charles Lamb napisao esej u kojem spominje i jednu takvu radnju u Fleet Streetu. Kad je kafa pojeftinila, tezge sa saloopom zamijenile su one s kafom.
Vruć salep srce grije
U Sarajevu su salep i boza išli zajedno. Kuhali su se u bozadžinicama, a kasnije u slastičarnama, gdje se ljeti pila hladna boza, a zimi vrući salep.

I danas ga zimi ima oko Baščaršije, od čajdžinice Džirlo u Kovačima do kafane Miris dunja u Čizmedžiluku.
Nekad su ga po sarajevskoj čaršiji raznosili i ulični prodavci, salebdžije, koji su prolaznike dozivali stihom „Vruć salep srce grije, blago onom ko popije“.











