Sarajka s adresom stanovanja u Sjedinjenim Američkim Državama, dr. Maja Zelihić, Fulbright specijalistkinja, oficijelna globalna istraživačica SAD-a, prodekanesa za Napredne studije menadžmenta i redovna profesorica na Odsjeku za biznis i tehnologiju Forbesovog koledža na Univerzitetu Arizona Global, oduševljava svojom biografijom, koja pokazuje strastveni pristup prema nauci i nesebičnu požrtvovanost u osvajanju i dijeljenju znanja za bolju budućnost.
Iza Maje su još mnoga postignuća vrijedna divljenja. Kao globalni govornik izlaže u više od 20 zemalja širom svijeta, njeni akademski radovi pojavili su se u preko 20 stručnih časopisa, dok su je istraživački poduhvati odvodili širom planete. Nedavno ju je magazin Global Leaders Today izabrao među 100 inspirativnih lidera na svijetu za 2022. godinu, čime dolazi u fokus medija kako na Balkanu tako i u Americi.
Razgovarala: Elma Zećo
Šta Vam lično znači priznanje i gdje vidite da ste ostavili najdublje tragove vlastitog nadahnuća, znanja i iskustva?
– Osjećam nevjerovatnu čast i zahvalnost, ne samo za priznanje rada u domenu razvoja i implementacije platformi za e-učenje i obrazovne tehnologije širom svijeta, već i rada na partnerskim sveučilištima, pogotovo istraživanja u oblasti organizacionog ponašanja s fokusom na percepciju i ko-kreaciju indeksa moći percepcije, što je istaknuto u knjizi Moć percepcije, čija sam koautorica. Prvi te vrste, indeks snage percepcije baziran je na kombinaciji kvocijenta inteligencije, emocionalnog koeficijenta, kvocijenta radoznalosti i kulturnog koeficijenta. Pretpostavljam da je baš taj unikatni indeks bio jedan od presudnih faktora za ovu nagradu.
Vi ste kao djevojčica odrastajući u Sarajevu bili posvećeni knjizi. To je u jednoj svojoj izjavi spomenuo i Vaš otac Branislav Crnogorac, istaknuti bosanskohercegovački sportski radnik. S koliko godina ste imali viziju šta želite postati?
– Kao djeca sanjamo mnogo, ali snovi se mijenjaju odrastajući. Neki poslovi iz vremena mog odrastanja, iz 70-ih i 80-ih, više ne postoje, dok su danas aktuelne stvari tada bile napoznanica, poput online učenja kojem sam posvećena godinama. Dva velika sna su me pratila u pogledu na karijeru. Maštala sam kao djevojčica da najavljujem program, što su u to vrijeme radile lijepe djevojke na televiziji. Sate sam provodila vježbajući. Kasnije se razvija ljubav prema predavanjima, interakciji s publikom. Još snažnije se sjećam da sam željela raditi u biblioteci. Toliko sam čitala da se moj deda raspravljao s radnicima u školskim bibliotekama, jer mi nisu vjerovali da sam knjigu pročitala kada bih je vratila za 24 ili 48 sati. Imala sam posebnu karticu za biblioteku u Hrasnom, na njoj je pisalo da mi se izdaje više knjiga sedmično bez dodatnih pitanja (smijeh). Željela sam tada da budem vlasnica biblioteke, ili da radim u njoj. Dječiji snovi, ipak, daju neku indikaciju budućnosti – i knjigama i edukacijom bavim se cijeli život.
Moju familiju čine veoma uporni ljudi – kad zacrtaju cilj, ne odustaju”
Poput mnogih Bosanaca i Hercegovaca uslijed ratnih okolnosti odlazite u inostranstvo, u Ameriku, gdje ste izgradili zapaženu akademsku karijeru. Šta Vam je na tom putu najviše pomoglo?
– Snažna edukaciona podloga iz BiH i uticaj porodice pomogli su mi na nimalo laganom putu. U mojoj porodici obrazovanje se smatralo jednim od stubova uspješne osobe. Edukacija u BiH je odličnog kvaliteta, rado sam u nekoliko intervjua istaknula da se Prva gimnazija po kvaliteti gradiva i profesora može takmičiti s nekim svjetskim koledžima, a ne samo sa srednjim školama. Drugi faktor je genetika. Moju familiju čine veoma uporni ljudi – kad zacrtaju cilj, ne odustaju. Moj otac je ostvario najveći uspjeh na svome polju, takav mi je bio i deda u sferi svog djelovanja. Ponosna sam i na žene u našoj porodici. Mi smo predani i uvijek izvlačimo maksimum, gdje god da radimo.
Kako danas pripremiti studente da iskorače u poslovni svijet koji se munjevito mijenja, te postanu profesionalci koji će trajati u svojoj struci?
– Prvenstveno ih učimo da budu prilagodljivi, jer se poslovni svijet mijenja vrtoglavom brzinom. Težnja da se podučavaju samo potrebne vještine ugrožava osnovnu svrhu obrazovanja, prvobitno postavljenog da razvija i hrani mlade umove, dok stvara doživotne učenike, a ne samozaokupljene i egocentrične, usmjerene na vještine u svojim uskim poljima. Uzimajući u obzir današnje okruženje brzih tehnoloških promjena, mnogi od potrebnih alata postaju zastarjeli do trenutka kada studenti dobiju diplomu, ili ubrzo nakon toga. Naše studente nastojimo podučiti onom što im treba za njihovu profesiju, te ih upoznati s konceptima koji će im pomoći u daljnjem radu, posebno kada je riječ o prilagođavanju promjenama.
Vi također vodite Forbesov centar za žensko liderstvo. Gdje vidite još uvijek najveću prepreku za postizanje jednake zastupljenosti žena u svim sferama ljudskog djelovanja?
– Tokom pandemije liderice su dobile posebnu pažnju zbog svoje kompetentnosti u sistematskoj kontroli širenja virusa. Hrabra empatija žena lidera sve više biva prihvaćena i shvaćena kao važna vrijednost istinske snage koju zahtijeva dužnost vodstva. S većim brojem žena lidera gotovo je nestala percepcija ženskog vodstva, koje na neki način mora oponašati muške liderske crte. Još uvijek postoje industrijski sektori gdje žene kao lideri nisu zastupljene. Edukacija mora premostiti sve postojeće prepreke. To već rade mnoge srednje škole potičući promjene na polju prirodnih nauka, matematike, tehnologije i inžinjeringa.
– Žene trebaju mentore i druge žene lidere kao uzore koji će ih inspirisati da budu više u životu i postanu ono što žele. To počinje u roditeljskom domu. Mnoge studije su istraživale koliko muškarci utiču na liderstvo u ženskom životu. Ženu će osnažiti otac, brat, djed…, njihova potpora je ključna. U takvim uslovima djevojčice mogu da se uspješno razviju u buduće lidere. Naravno, ima izuzetaka, ali njihov put je mnogo teži.
Ko je Vama bio najveći motivator u životu i vjetar u leđa za sve ono što ste danas?
– Moja porodica, ona koju sam ostavila u Bosni kao i ova u Americi. Moja djeca su smisao moga života. Vjetar u leđa je bio moj deda. I poslije toliko godina teško mi je izustiti pokojni, jer on živi u meni dok sam ja živa. On je bio najveći motivator u godinama kada sam se formirala kao ličnost, i ostao je vječna inspiracija da budem što bolja, njegov ponos.
U čemu vidite najveći potencijal BiH za dalji razvoj?
– Naša edukacija i sposobni mladi ljudi su naš najveći potencijal. Snaga je u našem mladom obrazovanom čovjeku – muškarcu i ženi, koji su okrenuti prosperitetu, razvoju i inovaciji.
Dugo živite u SAD-u. Postoji li nešto što Vam svakodnevno nedostaje iz domovine?
– Ritual kafe s prijateljima kada nam je ćeif. Nikako nemam vremena za takvo što. Boraveći ljetos u Bosni, drago mi je bilo kada neko iznenada navrati, pa onda malo sjednemo i popričamo. Nedostaju mi te naočigled obične, ali istinski lijepe stvari. Naravno, i neka naša jela. Napravimo mi njih u Americi, ali nije to isto.
Dr. Maja Zelihić proglašena je jednom od 100 inspirativnih lidera na svijetu za 2022. godinu. Priznanje nije došlo preko noći, jer je riječ o profesorici s impozantnom karijerom u Americi. Na nimalo laganom putu poseban vjetar u leđa bio joj je pokojni djed, koji ju je kroz život pratio kao nepresušni izvor inspiracije
Kako strancima opisujete Sarajevo?
– Ne samo da opisujem Sarajevo, nego sam u Sarajevo dovodila kolege iz Amerike. Sarajevo nosim u srcu. To je grad unikatne kulturne baštine, multikulturalnosti, grad u kojem za 20 minuta možete proći kroz nekoliko historijskih razdoblja i uživati u raznolikosti arhitekture, grad divne hrane, dobre muzike i ljudi velikog srca.
Šta su za Vas još uvijek neosvojena polja?
– Uvijek sam se bavila naučnim radovima, poslovnim knjigama, ili poglavljima u stručnim knjigama. Voljela bih da napišem knjigu koja se bavi nekim mojim životnim iskustvima. Mnogo toga se nakupilo u meni, a u svemu vidim neku priču. Možda jednog dana kada budem manje zauzeta napišem nešto za moju dušu.
