Sarajevski John Doe: I sreli se razum i srce, na sredini mosta, u jednoj ženi

Preko rijeke, na drugoj obali – stanovao razum. Tamo život gradio prema strogom planu, mjeru svemu tražio, slagao u sklad. Na njegovoj se obali svemu znalo mjesto i ništa nije raslo van okvira reda. Moj razum i srce se nikad nisu sreli. Rijeka proticala sredinom bića, uska ali nepremostiva, taman toliko široka da se jasno vidi na drugu stranu ali da se nikad ne uspjeva preći.

A onda, jednog jutra na obali uma, zateknem je kako gradi ćupriju na rijeci. Pa čas poleti na stranu srca, čas se hitro vrati da ukroti pamet. Po jedan kamen na svaku stranu, simetrično i uvijek mjerom ravoteže, nicao je poluluk da mi spoji biće. A kada je spustila posljednji kamen, i takva stala na sredini mosta, svoje je dvije otvorene ruke pružila dvjema stranama kopna. I sreli se, na sredini mosta, razum i srce u jednoj ženi.