Ako po hercegovačkim bespućima sretnete dugokosu ženu koju prati kolona biciklista, budite sigurni da ste sreli nju – Stanislavu Borovac, koja je između ostalog i članica Koalicije za zaštitu rijeka i Planinarskog društva Prenj
Foto: Privatni album
Novinari su joj dali nadimak Kraljica Rijeka i Zvijezda Hercegovine, a njen otac tvrdi da je sretnica koju klijenti plaćaju da hoda i uživa.
Sve je to, ali je i avanturistkinja i vodič, kao i cikloturistički vodič. Sve svoje aktivnosti vezala je za turizam. Obrazuje se za somelijera, enologinja je i gastro stručnjakinja, bavi se i fotografijom i evropskim projektima. Paralelno djeci u Mostaru drži različite radionice, učeći ih svjesnosti da im je sve znanje svijeta udaljeno na nekoliko klikova na računaru, jednako kao i bilo kojem djetetu u svijetu.
Zemlja dobrih ljudi
Licencirani je vodič za Hercegovačko-neretvanski i Zapadnohercegovački kanton, turistima obogaćuje živote mirisima zraka, vode i hrane juga domovine, oplemenjujući im srca dobrotom naših ljudi, hraneći maštu pričama i legendama, razbijajući predrasude koje su imali.
“Pričam kako je naša zemlja ljubav i kako nema slučajno oblik srca. Kažem kako za ljubav treba dvoje, treba Bosna i treba Hercegovina. Kažem i kako smo blagoslovljeni što u nekoliko sata vožnje imamo i planinu i more, i snijeg i sunce. Najsretnija sam kad im pokažem da smo sigurna zemlja dobrih ljudi”, otkriva.
A kako je uposlenica humanitarne organizacije počela magičnim prstima plesti jednu od najljepših turističkih priča i postala jedan od najpoznatijih turističkih vodiča u našoj zemlji?
“U toj organizaciji donatori su bili stranci koje bih ponekad znala odvesti na manje poznata mjesta u Hercegovini, za koje ni lokalci nisu znali. Kada je preminula časna sestra koja je vodila organizaciju, odlučila sam da je turizam moj poziv. Govorim engleski i italijanski jezik, volim svoju zemlju i svoj posao i živim san”, kaže nam.
Kompletna BiH bi mogla biti jedan fantastičan park prirode. Posudili smo je od naše djece i moramo je ostaviti bolju nego što smo je zatekli, očistiti i zaštititi vode i šume i riješiti odlaganje otpada. Naplaćivala bih ulaz na mjesta koja nudimo turistima i taj novac koristila za održavanje, uređivanje i funkcioniranje te lokacije. Tako je svoje turističke lokacije zaštitila Slovenija.
Festivali i legende
Razgovor vodimo dan prije šestodnevne biciklističke ture od Mostara do Dubrovnika na koju vodi 17 Belgijanaca. Belgijanci, Nijemci i Austrijanci su njeni najčešći klijenti na biciklističkim turama, Poljake i Italijane vodi u Međugorje, a susjede iz Hrvatske na planinarenje.
Posao turističkih vodiča nerijetko podrazumijeva i razbijanje predrasuda.
“Radimo puno dobroga za našu zemlju i njenu promociju. Istina je često dobijam upite o tome da li smo sigurni, politički stabilni… Presretna sam kada iz naše zemlje turisti odlaze ispunjeni, kada dolaze ponovo, kada ih odvedemo u Neum, a oni misle da smo u Hrvatskoj. Malo je zemalja na svijetu gdje turisti dobiju veću vrijednost za malo novaca kao kod nas”, kaže nam.
A vrijednosti koje im nudimo su i vode i šume, nekropole stećaka, manastiri i tekije, hrana i piće. Hercegovina ima rijedak festival – takmičenje u kuhanju jela od raštike, na kojem je naša sugovornica u žiriju. Na festival dolaze takmičiti se ljubitelji raštike iz raznih dijelova svijeta, čak i iz dalekog Japana.
Stanislava cijelu Hercegovinu voli, ali najveći dio njenoga srca zauzeo je Trebižat, njeno mjesto za plutanje u kanuu ili stand up padlle daskama. Ipak, ima u njemu mjesta i za Istup, kanjon Rotimlje, Ravno i Ćirinu prugu, Ravlića pećinu, Avanturistički park Peć Mlini, Mostarsku Bijelu…
Ćirina pruga je doprinijela razvoju malih gazdinstava, a srce turizma je lokalac koji u svoj dom prima turiste, sa kojima rado dijelim i naše legende. Meni najdraža je legenda o Hajdučkim vratima koja kaže da su hajduci koji kroz njih prođu postajali otporni na metke, kaže Stanislava koja čvrsto vjeruje da imamo potencijala postati zemlja destinacijskog turizma, a ne zemlja čiji se turizam razvija na konto zemalja u okruženju.
