Naselje Vratnik najstarija je sarajevska mahala i jedna od rijetkih koja je kroz godine uspjela očuvati autentičnost. Njeni stanovnici i danas s ponosom pokazuju vratničke kule kroz koje se nekada ulazilo u grad.
Video klip: Samir Namgalija
Pripremila: Abela Purivatra
Do 1697. godine Sarajevo je bilo otvoreni grad bez zaštitinih bedema što je u to vrijeme bilo poprilično neuobičajeno. Nakon što je te godine Sarajevo opljaćkao i spalio Eugen Savojski, Gazi Ahmed-paša Rustempašić odlučio je da bedemima opasa Sarajevo.
Vratničkim bedemima koji su bili nepravilnog oblika, bio je opasan grad koji se prostirao na 495 596 kvadratnih metara.
Nišani u bedemima
Gradnja bedema oko Vratnika trajala je dvanaest godina. Odbrambeni zid, prema naredbi Gazi Ahmed-paše Rustempašića trebao je biti „jedan sahat hoda dug, debeo dva aršina, visok deset aršina”. Radovima su rukovodili zidari iz Dubrovnika, a pri gradnji su pomagali i građani Sarajeva. Legenda kaže da je tada bilo naređeno da se, zbog činjenice da je u Sarajevu bilo mnogo mezarja, kamenje nišana povadi i da se uzida u bedeme.
U sklopu bedema bilo je pet tabija – Bijela, Strošićka, Žuta ili Jekovačka, Tabija na Ravnim bakijama i Tabija na Zmajevcu. Grad je imao i tri kapi-kule i nekoliko malih kapija.
Sarajevske tabije i legenda o utvrdi Hodidjed
Danas turisti iz cijelog svijeta na tabije dolaze kako bi osjetili jedinstveni duh Sarajeva i vidjeli sliku grada koju će zauvijek pamtiti. Turistički vodiči pričaju im kako je Sarajevo koje poznajemo danas, 1462. godine, utemeljio Isa-beg Ishaković. Pričaju im i da su korjeni grada nastali mnogo prije. Ipak, malo koji turistički vodič u Sarajevu ispiča priču o staroj tvrđavi Hodijed za koju se smatra da je postojala u srednjem vijeku. Razlog za to je vjerovatno činjenica da se o njoj danas jako malo zna. Alija Bejitić, osnivać Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, 1979. godine tvrdio je da se utvrda nalazila na Vratniku u Sarajevu. Ali to nikada nije dokazano. Neki arheolozi tvrde da se Hodidjed nalazio na stijeni između dvije Miljacke, a drugi da se tvrđava nalazila u Bulozima, u današnjoj općini Istočni Stari Grad gdje danas postoji istoimeno selo.
Dok se o Hodijedu jako malo zna, o čarima ostalih sarajevskih tabija zna cijeli svijet. Prije nepunih sedam godina, 2010., sa sarajevske Žute i Bijele tabije snimljeni su kadrovi za film “In the Land of Blood and Honey” koji je režirala holivudska zvijezda Angelina Jolie. Skoro svake godine na Žutoj tabiji okupe se, u vrijeme Sarajevo Film Festivala, filmski radnici iz cijelog svijeta. Poznato je da sa ove tabije, već godinama, zvuk topa označi vrijeme iftara u ramazanskim danima.
Fotografija preuzeta sa video klipa, vl. Samir Namgalijana, link https://www.youtube.com/watch?
Muzej Alije Izetbegovića
Od pet tabija u dobrom su stanju ostale samo dvije – Žuta i Bijela, a jedini potpuno očuvani komad odbrambenog zida je bedem između kapi-kula Ploče i Širokac, koji je danas, skupa sa te dvije kapi-kule, dio Muzeja Alija Izetbegović, prvog predsjednika Bosne i Hercegovine.
Muzej je otvoren nakon njegove smrti, 2007. godine u ovim kulama koje se nalaze iznad Šehidskog mezarja Kovači. U muzeju se, među ostalim, mogu pronaći knjige koje je napisao, fotografije koje govore o njegovom liku i djelu, mogu se pogledati najznačajnije nagrade i priznanja koje je dobio, a izložene su i uniforme vojnika s početka i kraja rata u Bosni i Hercegovini.
Stari grad Vratnik je 2005. godine proglašen Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
