Putovanje kroz Hercegovinu dovest će vas do gradića nastalog na obalama rijeke Bregave, Stoca. Kada se spomene njegovo ime, past će vam na pamet mnoge stvari, ali zasigurno najprije historija, kultura i mediteranska klima, tri odlike koje su ga oduvijek činile jednim od najprivlačnijih mjesta za posjetiti u našoj zemlji
Napisala: Elma Zećo
Dođete li ljeti, šetajući uz rijeku Bregavu udisat ćete topli zrak koji miriše na more. Mlinice, smokve – slatki plod ljeta, krošnje, razno zeleno bilje prate vas u korak, a žamor kupača koji dopire s obližnjih plaža mami da i vi zaplivate. Posljednjih godina najaktuelnije su – u narodu poznate kao – Kreševac, Kukavac, gdje je uprkos poprilično klizavim ‘rorama’, ravnoj površini ispod vode, gradska raja uvijek izvodila dobre skokove na glavu ili pravila salto, potom Pjene, čuvene po posebno hladnoj vodi i svojim malim vodopadima ispod kojih se možete provlačiti, skriti nakratko od sunca ili poigravati s vodom.
Foto: Amir Bašimamović
Begovski posjed
Stiče se dojam da se kombinovano odrasli i djeca najvećim dijelom okupljaju na plaži u Begovini, graditeljskoj stambenoj cjelini koja je proglašena nacionalnim spomenikom države. Begovinu, samo jednu od mnogih znamenitosti mediteranskog grada, gdje kontinuitet prisutnosti ljudske zajednice seže čak 16.000 godina u prošlost, izgradila je za vrijeme Osmanskog carstva aristokratska porodica Rizvanbegović kao svoj izdvojeni niz kuća, s konacima i velikim baščama. Ulaskom u Begovinu iza sebe ostavljate Ćupriju, jedan od lijepih stolačkih kamenih mostova. Za vrijeme rata Begovina je uništena i njena obnova traje još uvijek.
Foto: Samir Zahirović
Dobrodošlica kamenih spavača
Znakovi historije nalaze se svuda po gradu kao i njegovoj okolini. Ako dolazite iz pravca Mostara ili Čapljine, u grad ne možete ući a da vam na desnoj strani oči ne ostanu na nekropoli stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, Radimlja, koja se prostire neposredno uz cestu. I ovo historijsko područje proglašeno je, naravno, nacionalnim spomenikom. Na nekropoli se nalaze 133 stećka. Ukrašena su 63. Motivi koji se susreću su arhitektonski ukrasi, stilizovani križevi, ljudske i životinjske figure, vinova loza, motivi iz lova i s oružjem, dok se zaštitnim znakom nekropole smatra muška figura s uzdignutom rukom. Zbog nje, ruke koja vjerovatno pozdravlja i izražava dobrodošlicu, putnik namjernik već vjekovima stiže u kršni kraj gdje je ljubaznost postala tradicionalno dobro.
Iznad Stoca sunce sija, a ispod kamenja leži historija
Idući uz brdo Ošanići, doći ćete do ostataka Daorsona, svojevremeno glavnog grada heleniziranog ilirskog plemena Daorsa, koje je živjelo od 300. do 50. godine prije nove ere u dolini rijeke Neretve. Povrh Stoca izgradilo je svoj megalitski grad s akropolom, danas nacionalni spomenik, opasanom ‘kiklopskim’ zidinama od golemih kamenih blokova, gdje su se nalazili svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Njihov odbrambeni zid bio je dug 65 metara i imao je vrata kao i tornjeve na oba kraja. Da su Daorsi bili nezavisni, imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu s drugim narodima, svjedoči pronađeni novac.
Novac predstavlja samo dio zanimljivih predmeta koje je krilo ovo arheološko područje. Kako su Daorsi preuzeli grčki jezik i pismo, upražnjavali stalne trgovačke veze s Grcima, tu su pronađeni i ostaci brojnih amfora za vino i dijelova fine keramike. Također, ovo je mjesto pronalaska ostataka granitne skulpture Kadma i Harmonije, ali i ilirskog reljefa s trinaest zmija i pet pari orlovskih krila. Ipak, kao najvredniji nalaz izdvaja se bronzana kaciga ukrašena nizom likova grčke mitologije, poput Afrodite, Nike, Helija, Dioniza, Muza, Pegaza i drugih.
Starogradske kule
I historijsko područje Stari grad Stolac, odbrambeni objekat koji po svojoj veličini spada u red najvećih bosanskohercegovačkih gradova, ubraja se u nacionalne spomenike države. Zaštićen lancem kamenih kula i bedema na uzvišenju iznad grada, nudi vam fantastičan pogled na naselje, rijeku Bregavu, Komanje brdo, brdo Ošanići i planinu Hrgud. Način na koji je urađen upućuje na postojanje više građevinskih etapa.
Stari grad ima i svoje cisterne (čatrnje) za vodu, magacin za brašno, objekte za stanovanje, te džamiju, poslije čijeg su stradanja 1906. godine vidljivi samo ostaci. Na Stari grad se ide pješke. Za osvajanje centralnog dijela dobro je ako ste u kondiciji, no iako je nemate uz male pauze neće biti problem uspeti se. Obavezno ponesite vode sa sobom, a poželjno je i da obučete patike.
Pećinske poruke
Ako ste bili đak u BiH i ako se pokušate prisjetiti časova historije, vjerovatno ćete se sjetiti pominjanja pećine Badanj, gdje je pronađen najstariji spomenik likovne umjetnosti u našoj zemlji – gravirani crtež na stijeni. Riječ je tačnije o polupećini, udubljenju u stijeni kanjona Bregave, oko 45 metara iznad njenog korita. Datira iz kasnog perioda mlađeg paleolita, 13.000 do 12.000 godina prije nove ere. Nalazište je otkriveno 1976. godine. Crtež vjerovatno predstavlja figuru konja napadnutog strelicama. Nije savršeno reproducirana, što, smatra se, i nije bilo važno za tadašnjeg čovjeka. Važnije je bilo vizualiziranje ovladavanja životinjama i prikazivanje nadmoći nad prirodom.
Sudbina Moshe Danona
Budete li se željeli osvježiti, učinite to u jednom od čaršijskih lokala. Na najbolja mjesta uputit će vas lokalno stanovništvo, samo pitajte.
I nemojte otići iz Stoca a da ne posjetite još jedan nacionalni spomenik koji se nalazi dva kilometra od njegovog centra, tačnije na Krajšini. To je grob Moshe Danona, sarajevskog rabina koji je bio veoma cijenjen član jevrejske zajednice s početka XIX vijeka. Prema podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, imenovan je za hamambašija 1815. godine. Petnaest godina kasnije, u vrijeme teških prilika za jevrejsku zajednicu na teritoriji Bosne i Hercegovine, pošao je pješke na put u Palestinu, u Eretz Izrael, želeći umrijeti i biti pokopan u Svetoj zemlji. Na tom putu je umro, na mjestu gdje je i sahranjen. Spomenik su mu podigli sunarodnici deset godina nakon njegove smrti kada je ovo mjesto postalo hodočašće Jevreja sefarda iz BiH, ali i ostalih krajeva u kojima su sefardi živjeli. O tome svjedoče također stare fotografije iz vremena prije Drugog svjetskog rata na kojima se vidi velika masa ljudi okupljena oko spomenika.
Kao što možete vidjeti, Stolac predstavlja galeriju starih priča. Stoga, ako dođete, povedite se za onim što je svojevremeno rekao Winston Churchill: “Proučavaj historiju, proučavaj historiju. U historiji leže sve tajne državništva.”
