Svjedočanstvo jednog vremena – Pozdrav s mog prozora

    Svjedočanstvo jednog vremena – Pozdrav s mog prozora

    U jeku pandemije pokrenuta Facebook grupa Pozdrav s mog prozora, za tri mjeseca uspjela je okupiti preko 63.000 članova iz cijelog svijeta. Fotografije su šarolike, s opisom tople, iskrene ljudske emocije, koja je od prvog dana njen vjerni stanovnik. Nositeljice ovog projekta su Slavka Antić iz Srbije i Iva Hafner iz Hrvatske.

    Piše: Elma Zećo

    Kada nekog nemirnog i sklonog putovanjima u jeku pandemije zatvorite u četiri zida, svakakve ideje padaju na pamet – riječi su Slavke Antić iz Srbije, koja je zajedno s prijateljicom Ivom Hafner iz Hrvatske pokrenula Facebook grupu Pozdrav s mog prozora.

    Upoznale su se dok je Iva radila kao account menadžerica za jednu svjetsku turističku platformu, a Slavka vodila marketing, prodaju i PR u hotelu na Paliću. Prijateljstvo koje je počelo 2008. godine u Novom Sadu bilo je kolijevka nastanka mnogobrojne zajednice okupljene oko ideje za ujedinjenjem bez obzira na porijeklo, mjesto stanovanja, u cilju da jedni drugima budu virtuelna terapija u vremenu stalnog boravka u svojim kućama imajući uvijek isti pogled.

    Slavka

    Slike pune emocija

    Širenjem virusa korona, koji je izmijenio sliku života, na društvenim mrežama javljaju se inicijative dijeljenja pogleda s prozora, no Slavka je otišla korak dalje vođena željom da ujedini ljude koji žive na prostoru bivše Jugoslavije kao i sve one koji su sada raseljeni po svijetu. Razgovarajući u aprilu s Ivom, koja se tada sa svojom porodicom oporavljala od preživljenog šoka uzrokovanog zemljotresom u Zagrebu, donesena je odluka o pokretanju Facebook grupe Pozdrav s mog prozora, koja od osnutka raste munjevitom brzinom – za tri mjeseca uspjela je okupiti preko 63.000 članova iz cijelog svijeta. 

    – Većina fotografija nosi i neki lični pečat u opisu, iako je u pravilu bitno naznačiti grad i državu. Fotografije prikazuju od pogleda u cigle do pogleda iz zatvorske ćelije. Nevjerovatno je gdje sve naši ljudi žive po svijetu. Stoga se u našoj grupi u toku dana možete teleportirati na svaki kontinent i u svaku državu, između ostalih, na Aleutska ostrva, u Bahrein, Guamu, Teheran, Nepal, na Havaje, u Dominikansku Republiku, Abu Dhabi, Zimbabve, Čile, Meksiko, na Tajland, u Dohu, Japan, Kinu, Oman, Zambiju, Gvatemalu, Singapur, Sierra Leone, na Bali, u Keniju, Kuvajt… i zavirite u svačiji kutak, a da pri tome ne morate da putujete – kaže Slavka.

    U grupi su se najprije postavljale fotografije donoseći pogled s prozora domova gdje članovi žive, a kada se život u jednom trenutku iole počeo normalizovati ljudi su počeli slati fotografije koje nisu snimljene s prozora. Bile su to fotografije s izleta na zavučena mjesta koja zauzimaju posebno mjesto u srcu određene članice ili člana. 

    – Fotografije koje izazivaju reakcije su veoma zanimljive. Mislili smo da će najviše lajkova dobiti fotografije s bazenima, ali se ispostavilo da ljudi žele da se vrate tamo gdje su rođeni, tamo gdje su im korjeni. U jeku pandemije stigla je fotografija iz Bergama u Italiji uz poruku: “Pozdrav iz nedavno najpoznatijeg grada na svijetu, Bergama u Italiji. I pored jezivih slika koje su dolazile iz ovog grada, reći ću vam i to da sam ja u ovom groznom vremenu postala sretna, dupla baka. Rodile su se dvije djevojčice, koje su malo požurile, i sada ih željno iščekujemo da dođu kući. Ostanite zdravo!” Teško je riječima opisati taj osjećaj kada u jeku pandemije dobijete ovakvo nešto. Još jedna zanimljiva fotografija stigla je prije nekoliko dana od člana koji se preselio u šumu poručujući: “Nikada se više ne bih vraćao u grad.” S druge strane, gospodin iz Chicaga napisao je da mu prija kada se osami s prijateljima i da ga pogled na kukuruze neobjašnjivo smiruje, o čemu je svjedočila fotografija – prepričava Slavka priče prikazane na slikama.

    Kada je grupa počela djelovati nije bilo spavanja, pa su Slavka i Iva privolile njihove prijatelje da im pomognu u njenom administriranju. U timu volontira sedam administratora i moderatora preko 17 sati dnevno radeći u smjenama. Pored Ive i Slavke, tu su također Dragana Vilus iz Subotice, Damir Subotić iz Arnhema, Iva Bencun iz Zadra, Miljan Brašanac iz Beča i Goran Pleše iz Zadra.

    Knjiga i izložba u planu

    Optimizam grupe iznjedrio je još jednu veliku ideju – štampanje knjige s 200 najboljih fotografija, ali i mogućom izložbom. 

    – Optimizam, glavni pokretač grupe, naveo nas je na ideju da ovim našim fotografijama dodamo priče i iskustva autora, te ih ušuškamo među korice knjige kao svjedočanstvo jednog vremena za buduće generacije. Pokrenuli smo Idiegogo platformu u kojoj članovi i svi koji podržavaju dobru ideju mogu da podrže naš projekat kako bismo mogli da pokrijemo troškove web stranice i izdavanje knjige. Velika nam je želja organizovati putujuće izložbe kako bismo se predstavili široj javnosti i kako bi se članovi mogli lično upoznati i družiti, što, naravno, ovisi o epidemiološkoj situaciji.

    Grupa Pozdrav s mog prozora oplemenila je sve prisutne novim spoznajama, prije svega da još uvijek postoji jedinstvo među ljudima. 

    – Također, vratila nam je svima vjeru u ljude, u dobrotu, u jednostavnost. Pokazali smo da možemo biti ujedinjeni bez obzira koliko smo razjedinjeni i da su linije samo granice na atlasu – završava Slavka.