Ideja o obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti pojavila se u septembru 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, o temi iskorjenjivanja nepismenosti. Na konferenciji je predstavljena inicijativa za proglašavanjem jednog dana u godini Međunarodnim danom pismenosti, kako bi se na taj dan slavilo, ali i upozorilo na problem nepismenosti, koji još postoji u većem dijelu svijeta. Kao dan obilježavanja odabran je 8. septembar, a UNESCO je s obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti počeo 1967. godine.
Pismenost podrazumjeva poznavanje slova te umijeće čitanja i pisanja na bilo kom jeziku.
Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine priznato je pravo na obrazovanje, a time i pravo na pismenost. Dvije su, međutim, deklaracije otišle još dalje tako je u Deklaraciji iz Persepolisa (1975.) rečeno: Pismenost nije sama sebi svrha. Ona je temeljno ljudsko pravo, a Hamburška deklaracija (1997.) naglašava kako je pismenost, koja u širem smislu obuhvaća znanje i vještine koje su potrebne svima u svijetu brzih promjena, osnovno ljudsko pravo.
Ne postoji tačan broj nepismenih stanovnika Bosne i Hercegovine, premda se navodi da je stopa nepismenosti oko 10%. Po podacima The World Factbook, oko 82% svjetske populacije je pismeno.
U susjednoj Hrvatskoj pismeni čine 98, 1% stanovništva, što je svrstava na 50. mjesto. Najveća stopa pismenosti iznosi 99, 8%, u Estoniji, Kubi i Poljskoj. Unatoč velikim naporima u svijetu je oko 776 milijuna nepismenih osoba što čini oko 16,1% a dvije trećine toga broja čine žene. Najnepismeniji su stanovnici Burkine Faso, sa samo 23, 6% pismenih ljudi.
Prema broju nepismenih Bosna i Hercegovina se nalazi u rangu nerazvijenih afričkih zemalja, gdje se više od 15 posto stanovnika ne zna ni potpisati! „Poslije rata broj nepismenih u BiH je rapidno povećan, dok se zanimanje za opismenjavanje smanjilo. U gradskim sredinama BiH u dobu između 25 i 35 godine bez završene osnovne škole je gotovo 7,75 posto muškaraca i 22 posto žena. U okolici gradova bez osnovnog obrazovanja je 16 posto muškaraca i 45,5 posto žena, dok u seoskim područjima taj postotak iznosi gotovo 25 posto za muškarce i 47,5 posto za žene”, navodi se u istraživanju UNESCO-a.
Novo shvaćanje pismenosti 21. stoljeća podrazumjeva – vještine pisanja, čitanja i računanja, vještine komuniciranja, znanje stranih jezika i korištenja suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije, koje omogućuju kvalitetno razumijevanje prirodnih i društvenih zbivanja, osposobljenost za rješavanje problema, vještine i spremnosti za timski rad, prihvaćanje drugih i drugačijih te osposobljenost za trajno učenje.
