“Na moju veliku sreću, posljednjih nekoliko godina sam češće u Sarajevu. Razlog su serije, najprije Lud, zbunjen, normalan, a sada Konak kod Hilmije. I ne pada mi nimalo teško. Prvi put sam ovdje bio mjesec dana u komadu, tako da sam se udomaćio i lijepo mi je”, kaže glumac Tarik Filipović, kojeg smo sreli na izložbi Grad u boji dubrovačkog slikara Fehima Vukotića, postavljenoj u Vijećnici. Iako u ulozi voditelja u večeri njenog otvaranja, ljubazan kao i uvijek, odvojio je vrijeme za Furaj.ba.
Razgovarala: Elma Zećo
18.10.2018.
Kada dođete, gdje provodite vrijeme?
– Svugdje, kada si već domaći. Moja mama je rođena Sarajka i to iz ulice Mehmed-paše Sokolovića. Bio sam pedeset metara od njene rodne kuće i proveo ovoga puta u iznajmljenom stanu mjesec dana. Vrijeme najviše prolazi u poslu. Imamo snimanja, a kada ne snimamo, normalno, onda su tu restorani, prijatelji, izlasci, izleti, za sve to ima materijala u i oko Sarajeva.
Kada bi Vas neko pitao da opišete Sarajevo, šta biste rekli?
– Rekao bih: ‘Otiđi u Sarajevo.’ Ovaj grad je teško opisati, trebaš ga udahnuti i doživjeti. Onaj ko ga ne može doživjeti, ima neki problem.
Kako često ste na relaciji Zagreb – rodna Zenica?
– Dio odmora je uvijek u Bosni. Sada sam bio više u Sarajevu, pa sam malo zapostavio svoju Zenicu. Kada ne bude dolazak poslovan, onda ću zasigurno biti više u Zenici.
Gdje ste proveli ljetni odmor?
– Pola u Sarajevu (smijeh). Obično odemo u Dubrovnik kod Lejlinih. Bili smo na otoku Prvić, preko puta Vodica, kod Šibenika. Fenomenalan je. Jedna netaknuta oaza, gdje kapitalistička čizma još uvijek nije zagazila. Tražimo loge gdje ima mira i gdje nema signala.
Vaša omiljena zimska turistička destinacija?
– Volio bih da su mi Jahorina, Bjelašnica, sve ovo ovdje blizu, tu bih se nekako najviše osjećao ugodno, ali idemo u Sloveniju, jer nam je na sat vremena Pohorje. Dio zime tamo uvijek provodimo s djecom.
Na Instagramu ste više prisutni, na Facebooku tek od maja. Kako doživljavate društvene mreže?
– Više ih koristim zbog posla… Nužno zlo, ali u jednu ruku divno, jer možeš pratiti šta se dešava u životima ljudi koje poznaješ. S druge strane, ljudi postaju robovi društvenih mreža, ili, postali su to davno. Sigurno je da će to jednoga dana sve puknuti. Posebno je Instagram čudna društvena mreža. Ostavlja čovjeku dojam kao kada smo mi bili klinci i gledali seriju Beverly Hills, da su svi lijepi, nasmijani, da svi putuju i da su svi puni love. Stvarnost je nešto potpuno drugačije. Ali, preko Instagrama sam se najviše uvezao sa svojim prijateljima. Trudim se barem ne stvarati lažnu sliku o sebi.
Vašu prošlu godinu je, između ostalog, obilježila monodrama Ćiro. Jeste li dobili inspiraciju za novi projekat u međuvremenu?
– Jesam. Radit ću autorsku predstavu s režiserom iz Hrvatske kojeg veoma cijenim, a to je Ivan Leo Lemo, jednu predstavu sâm i jednu, nadam se uskoro, s jednim kolegom iz Bosne. Zamišljam da bismo ih mogli predstaviti u sljedećih godinu dana. Tako da onda imaš tri projekta koja možeš igrati onako kao Zijah Sokolović svoje predstave CABAres CABARei i Glumac… je glumac… je glumac. Nadam se da ćemo napraviti predstave koje će trajati godinama.
