Ti divni Japanci

    Ti divni Japanci

    U Japanu je vrlo ugodno živjeti. Ljudi su ugodni. Nema namrgođenih faca na šalterima. Obožavaju djecu. U svakoj prigodi dijele poklone i nikad neće propustiti ukusno ih umotati. Rado će popričati sa strancima, ako se odvaže, mozda čak i na svom lošem engleskom. (živi li u Europi još taj stari mit da Japanci znaju engleski ?) Simpatični su i dragi, i ako ste i vi donekle pristojni, neće dugo trajati da vas pozovu u goste. Ako ste biznismen, primit ćete vizitku. Ako ste domaćica, bit će to papirić iz notesa ukrašen smajlićima i srcima. Kawaii !

    00

    Pokazala sam do sada mnogo lijepih stvari koje su mi ovdje zapele za oko. No, kad me pitaju: Što ti se najviše sviđa u Japanu ? – onda je to nešto o čemu sam dosad zborila malo. Zapravo, nisam o tome rekla gotovo još ništa.
    To su, naravno, Japanci !

    Narod od 127 milijuna, svoju domovinu zovu kako kad, ponekad ‘Nihon’ a nekad ‘Nippon’, ovisno o tome koliko se patriotski osjećaju u određenom trenutku. ‘Nippon’, recimo, bolje zvuči kad se skandira na nogometnim tribinama (“Nippon gambare !”).

    O Japancima postoji bezbroj stereotipa, klišea i predrasuda koje ja ovdje ne želim ponavljati, jer to bi značilo da ih utvrđujem. Na neki način ti su klišei tačni, ali samo s naše, zapadnjačke tačke gledišta. Ono što rade i kako to rade, za to Japanci imaju svoje razloge. Razlozi su to, pak, koji čak ne moraju slijediti “našu” logiku i “prirodne zakone”. Postoji naime nešto kao japanska logika, način mišljenja, pogled na svijet.

    Ono što mi zapadnjaci najčešće mislimo o Japancima, to je da su oni tako posebni, drugačiji. Zanimljivo je da mnogi Japanci isto to vole misliti o sebi. Japan je drugačiji od drugih, otok odijeljen od ostatka svijeta golemim morskim prostranstvima i već samim tim poseban, suveren. Japan ima četiri godišnja doba, sezonu kiša i sezonu tajfuna, što malo koja zemlja ima. A tek japanski jezik ! – tako poseban, ne pripada nijednoj postojećoj grupi jezika, i za strance nedokučiv i nenaučiv. Ma znate, mi smo vam malo, kako to reći, poseban narod, mi Japanci…

    Japanci su divan narod. Živim u njihovoj zemlji tek kratko (godinu i pol), ali znam to već od samog početka. Živim u predgrađu, u kvartu s mnogo Japanaca, gaijina nigdje na vidiku, osim ako koji zaluta pa na lošem japanskom pita gdje se našao. Poznajem muškarce i žene, djevojčice i dječake, stare i mlade. Zbog prirode svog posla (čuj mene, kućanica u Japanu) znam se s dosta domaćica. Domaće žene. One su najbolje što Japan ima. Svaka čast biznismenu, sararimanu, koji Japan desetljećima drži na vrhu ekonomske svjetske top-liste. Ali japanska domaćica, ona je pravi dragulj.

    Japanci su gotovo uvijek nasmiješeni i dobre volje, čak i ujutro prije doručka. Neobično su pristojni, uvijek će vas pozdraviti s naklonom i reći kakvu dobru riječ. Posjeduju izniman talent za izbjegavanje sukoba. Potencijalno konfliktne situacije rješavaju u miru, ponekad i na vlastitu štetu. Morate biti pravi nitkov da biste se uspjeli posvađati s njima.

    U Japanu je vrlo ugodno živjeti. Ljudi su ugodni. Nema namrgođenih faca na šalterima (kad jednom prođete one na zračnoj luci Narita – nagledali se nas gaijina, valjda). Vrlo su uslužni. Obožavaju djecu. U svakoj prigodi dijele poklone i nikad neće propustiti ukusno ih umotati. Rado će popričati sa strancima, ako se odvaže, mozda čak i na svom lošem engleskom. (živi li u Europi još taj stari mit da Japanci znaju engleski ?) Simpatični su i dragi, i ako ste i vi donekle pristojni, neće dugo trajati da vas pozovu u goste. Ako ste biznismen, primit ćete vizitku. Ako ste domaćica, bit će to papirić iz notesa ukrašen smajlićima i srcima. Kawaii !
    Japanci obožavaju dobru hranu i vrlo su ugodni domaćini. Ljeti će vam rado kupiti piće ako vas sretnu na nekom od brojnih festivala u susjedstvu, i ako nađete zajednički jezik, čavrljat će s vama do besvijesti.
    Japanci vole svoju zemlju, ali vole i strance i čine sve da se oni ugodno osjećaju.

    Japanci se znaju dobro zabavljati

    Hrvatska je u Japanu još uvijek najpoznatija kao zemlja suparnica na proteklom prvenstvu u nogometu. Tamo se nismo proslavili, a nisu baš ni Japanci, je li tako, pa su koordinate za nastavak konverzacije sasvim dobro postavljene. Hrvatska obala, kulinarstvo, ljepote Dubrovnika, slavni sportaši, to su niti na kojima je moguće satima presti. Japanci će pokazati istinsko zanimanje, iako ne i previše znanja o detaljima.
    I, naravno, muškarci. Nagledale se moje znanice zgodnih hrvatskih nogometaša na televiziji. U uličnoj TV-anketi u Tokiju za vrijeme prvenstva na listi je uvjerljivo vodio lijepi dečko Niko Kranjčar. Dobio je najviše smajlića i srca od anketiranih prolaznica.

    Oooo, Hrvati su zgodni !

    Dečki, meni to dobro zvuči, a vama ?

     

    Sanja Željeznjak