U narodu je ostalo vjerovanje da određeni prirodni događaji ukazuju na promjene godišnjih doba.
Tridesetprvog januara počeo je hamsin koji označava period nakon kojeg ostaje pedeset dana do proljeća, te predstavlja drugi dio zime.
Devetnaestog februara je “udarilo” prvo džemre, što je turska riječ za zračni talas ili struju kojom će postepeno popustiti mraz i studen do ranog proljeća. Prema vjerovanjima, tada se prirodi vraća život i u njoj se već mogu vidjeti prvi vjesnici proljeća poput visibabe, ljubičice i kukurijeka.
Poznato je i da postoje tri džemreta – prvo koje je udarilo “u zrak”, od kada se očekuje da on bude topliji, što se i osjetilo ove godine. Drugo džemre je udarilo 26. februara “u vodu”, od kada se vjeruje da ona više ne može mrznuti.
Treće džemre, ujedno i posljednje, udara u “zemlju” te predstavlja njeno otopljenje – na njoj tada mogu početi poljoprivredni radovi, može se na njoj sjediti… Ono se očekuje 5. marta.
U našem narodu postoji i vjerovanje da postoji i četvrto džemre. Naime, vjeruje se da je džemre poticanje sokova života, pa tako osim prirode dotiče i čovjeka – budi u njemu ljubav prema drugom čovjeku. Zato se najčešće zaljubljujemo s proljeća – u život, u ljude.
No zima, vjeruju stari, nikada ne popusti lahko – pa se mora boriti sa proljećem. To vrijeme stari su nazvali Babine huke, i to je period kada se u jednom danu smjenjuju i sunce, kiša, snijeg i vjetar. Taj period očekuje nas prema vjerovanjima od 10. do 17. marta.
Zato što jedan članak nije dovoljan…
