Stručnjaci upozoravaju sve koji borave u prirodi i pored vode na oprez, jer i zmije biraju takva mjesta.
Foto: Pixabay – pixel2013
Najopasnije zmije na našim područjima su poskok, riđovka i žutokrug. One su zmije otrovnice sa kojima se nikako ne bi smjeli susresti, a kamoli ih izazivati. Zmiju otrovnicu ćete razlikovati po tome što ima izraženu trouglastu glavu i dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj.
Zmije napadaju čovjeka samo iz straha i jedino ukoliko nagazite na nju. Jako su opasne u sezoni parenja ili dok njeguju svoje mlade, ali ako se polako povučete kada je ugledate sigurno vas neće napasti. Ukoliko nagazite na zmiju ona će se instinktivno okrenuti i ujesti vas za nogu.
Kada vas zmija ujede na mjestu ujeda će se vidjeti dvije male ubodne ranice koje ne krvare. Nakon nekoliko sekundi na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast i javlja se otok. Nakon nekog vremena na dijelu gdje vas je ujela zmija javlja se obamrlost, a kada se otrov raširi po tijelu nastaje osjećaj slabosti, drhtavica, vrtoglavica, disanje postaje teže, puls se ubrzava i žrtva postaje blijeda.
Kako biste se zaštitili od zmija najbolje bi bilo da koristite repelente koji su specijalizirani za zmije i koji svojim specifičnim mirisom odbijaju zmije i drže ih podalje od tretiranih područja. Ukoliko odlazite u prirodu nosite duboku obuću, debele čarape i duge hlače, a ako naiđete na zmiju pokušajte je zaobići i nikako je ne smijete pokušavati otjerati ili tući štapom. Poznato je da se zmije boje više nas, nego mi njih, pa tako ih nastojte ne izazivati. Također, dok šetate šumom bilo bi dobro da pravite malo jače korake kako bi zmija osjetila vibracije i pobjegla prije nego vi naiđete na nju. Kada ostavljate odjeću ili obuću na mjestima koja su dostupna zmijama, prije nego je krenete oblačiti dobro je provjerite kako biste bili sigurni da vam se zmija nije negdje zavukla.
Kada su poskoci u pitanju, one su lijene zmije koje neće bježati kada osjete vibracije.
Odrasli su prosječno dugi 60 do 80 cm. Mužjaci su veći od ženki i mogu narasti do 100 cm. Tijelo je relativno debelo. Mužjaci su sivkasti, ženke su smeđe, sivosmeđe/crvenosmeđe. Na leđima je tamna (crna, smeđe-crna) linija koja tvori cik-cak šaru (ne mora biti kontinuirano spojena).
Najviše voli suha osunčana područja s nešto vegetacije i kamenja (suhozidovi, hrpe kamenja, salonitne ploče, livade sa gustim niskim grmljem- polušikare…), povremeno se penje po niskom grmlju i drveću (sunčanje, traži ptice), u kamenim zidovima traži guštere. U proljeće i jesen aktivan danju, a po ljeti aktivniji u sumrak i noću.
Ako vas ipak bez obzira na sve vaše pokušaje da se zaštitite od zmija ona ujede probajte ostati mirni, ne smijete paničiti, jer tako samo možete pogoršati situaciju.
Vjerovatno ste nekoliko puta čuli i pročitali kako da uklonite otrov ako vas je ujela zmija, ali i sa tim trebate biti oprezni. Osoba koju je ujela zmija se ne smije micati i treba izbjegavati svaki napor, jer kretanjem ubrzava cirkulaciju krvi i apsorpciju otrova. Također, dio ujeda treba da miruje. Ugriženi dio treba se imobilizirati koristeći povoj ili udlagu. Najbolje bi bilo da mjesto podvežete elastičnim zavojem. Nakon toga odmah pozovite hitnu pomoć i potrudite se da zapamtite kako je izgledala zmija kako bi ljekari mogli da pruže najbolju moguću njegu. Nikako se ne preporučuje isisavanje rane ustima, jer je i najmanja ranica na ustima ili usnoj duplji, kao i pokvaren zub dovoljan da se otruje i onaj koji pokušava da pomogne. Ukoliko ste u mogućnosti na ranu stavite jak rastvor hipermangana, a unesrećeni treba da pije što više tečnosti sve dok ne dođe hitna pomoć koja može da mu pruži adekvatnu zaštitu.
