Razgovarala: Elma Zećo
Elokventnost, duhovitost, otvorenost prema sagledavanju života, impresionirajući su uvijek bili u slučaju Vedrane Seksan, jake žene jakih riječi. Zbog toga brojne Bosanke i Hercegovke poštuju ono što ona kaže kao i način na koji reaguje opisujući životne epizode koje su mnoge od njih doživjele kao svoje vlastite.
MJESTO NA KOJEM ŽIVIŠ PITANJE JE IZBORA
Koliko fenomeni modernog vremena, dinamični gradski život i industrijalizacija, određuju Vašu želju za putovanjem?
– Toliko što su i prve asocijacije na putovanja odmor, priroda, mir i tišina. Vjerovatno zato jer sam zasićena civilizacijom.
S kojim asocijacijama najčešće povezujete svoja putovanja?
– Prva asocijacija na takvo putovanje mi je – pakovanje. I koliko god da se trudim, uvijek nešto zaboravim.
Šta ste putujući naučili o sebi?
– Da je mjesto na kojem živiš pitanje izbora. Ne vezanosti, korjena, porijekla… Shvatila sam da bih mogla živjeti bilo gdje. A da ovdje živim zato jer želim.
Koji grad, čija kultura i čiji običaji su na Vas ostavili poseban utisak?
– Nisam baš svjetski putnik, tako da su kulture i običaji koje sam sretala bili ili zapadnjački, koje poznajemo, ili istočnjački, koji nam također nisu strani. Od svakog možeš naučiti mnogo. Samo ako priđeš bez predrasuda.
Jeste li ikada upoznali neku osobu tokom putovanja koja je duboko uticala na Vas?
– I danas pamtim nekog čovjeka koji je prodavao bijele buketiće nekog mirisnog cvijeća u Tunisu. Fotografa kod kojeg smo razvijali filmove u Turskoj, taksistu koji nas je vozio da vidimo Petru u Jordanu. Aladina iz Egipta. Cijelu moju klasu iz Londona. Ali i mladu stjuardesu koja je istrpila moj gnjev radi užasnog odnosa prema bosanskim putnicima na bečkom aerodromu.
Postoje li mjesta na koja se uvijek rado vraćate?
– Uvijek najradije kući.
PORODIČNA PUTOVANJA
Gdje se, prema Vašem mišljenju, roditeljima s djecom najbolje zaputiti na odmor?
– Negdje gdje imaju mnogo razumijevanja prema maloj djeci. Ili gdje nikoga ne poznajete, pa vas baš briga kako će reagovati na djecu. To, naravno, ako su djeca kao moja. Ako nisu – onda možete bilo gdje.
Da li je tokom Vašeg porodičnog putovanja nekada nešto krenulo po zlu, a što Vam danas izgleda smiješno?
– Prošlo ljeto smo se djeca i ja vraćali nakon tri dana s onoga što je trebao biti desetodnevni boravak na moru, jer je stalno padala kiša i bilo je stravično hladno. U povratku nas je pratilo veliko nevrijeme, kako se ništa nije vidjelo skrenula sam na pogrešan put. Nakon izvjesnog vremena nisam imala pojma gdje smo, ništa se ne vidi, pljušti kiša, udaraju gromovi oko nas. Moj sin spava na zadnjem sjedištu. Kćerka se svaki put strese kad udari grom, a ja bih najradije plakala, ali ne mogu njih da prepadam. Kad smo došli do Stoca kao da sam se ponovo rodila. Sad mi je smiješno, ali je tada bilo užasno.
Koje Vam najčešće obične stvari nedostaju iz svakodnevne rutine tokom putovanja?
– Sve mi nedostaje. Nisam ljubitelj hotela, hladni su mi i užasava me pomisao da je u tom krevetu još jučer neko spavao. Istinski se opuštam u kampu na moru gdje ljetujemo već godinama i u svojoj kući.
A koje Vam situacije uvijek mogu pokvariti odmor?
– Ako se koje dijete razboli. Ako nam nestanu dokumenti. Kvar na autu. Sve ono što bi mi pokvarilo i boravak kući.
ŠtaVasvišeprivlači: gradovikojiodišukulturomihistorijom, ilionikojisusimboliluksuza, posljednjiharhitektonskihpodvigaiprovoda?
– Mene privlači priroda. Apsolutna tišina i mir.
UŽIVALA SAM LUTAJUĆI ULICAMA LONDONA
Stičući zvanje magistrice umjetnosti na Essex univerzitetu boravili ste jedno vrijeme u Londonu. Kakva Vas sjećanja vežu za britansku prijestolnicu?
– Najljepša. London je kao ogromna scenografija predstava različitih žanrova koja vam se pred očima mijenja. Uživala sam lutajući po londonskim ulicama, parkovima, u besplatnim izložbama, koncertima i predstavama. Nisam upoznala luksuzni London, ali je onaj koji sam upoznala tako lijep da ne mogu pomisliti na njega da se ne osmijehnem.
Osim u Sarajevu, u kojim gradovima biste još mogli zamisliti svoj život?
– Zamišljam samo život u Sarajevu. Ali bih mogla, ako bih morala, živjeti bilo gdje. Kad bih mogla birati onda bih birala planinu, livade, šume, jezero, plodnu zemlju i da nije mnogo hladno.
Kojim riječima biste turistima opisali svoj grad – Sarajevo?
– Sjetila sam se Ježeve kućice. “Ma kakav bio moj rodni prag,on mi je ipak mio i drag.Prost je i skroman, ali je moj,tu sam slobodan i gazda svoj.Vrijedan sam, radim, bavim se lovomi mirno živim pod svojim krovom.”
