Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Whatifness – Anja i Strahinja su par koji obilazi svijet u kombiju

Anja Vuković i Strahinja Tanasković su “Whatifness” beogradski par koji obilazi svijet u kombiju kojeg su preuredili u dom na točkovima. Avanture nisu prestale ni dolaskom djece,…

Anja Vuković i Strahinja Tanasković su “Whatifness” beogradski par koji obilazi svijet u kombiju kojeg su preuredili u dom na točkovima. Avanture nisu prestale ni dolaskom djece, koja su u njima probudila želju da im pokažu ono što su sami vidjeli i mnogo više od toga 

Whatifness
Whatifness

Piše: Elma Zećo

Snimci: Privatni album

“Znamo tačan momenat kada smo shvatili da bi bilo moguće da ostavimo naše poslove i nastavimo da živimo, takoreći, bez stalne adrese. To se desilo kada smo se jednog oktobra, prije šest godina, vraćali sa svadbe iz Crne Gore i negdje u teškoj pustahiji, na Žabljaku, u subotu predvečer pukla nam je guma. Kod sebe smo imali samo karticu, nimalo keša i jedan viski u gepeku. Viski je odradio posao, lokalni vulkanizer ga je prihvatio kao legitimnu valutu i još nam je vratio kusur!

Tada smo shvatili da barter ekonomija i dalje funkcioniše i da bismo mogli da putujemo plaćajući za smještaj i hranu tako što bismo vlasnicima apartmana ponudili bolje fotografije smještaja, ili optimizaciju Facebooka, Instagrama, Booking ili Airbnb stranice nekim boljim i pitkijim tekstom kao i slikama”, riječi su s kojima započinje svoju priču beogradski par Anja Vuković i Strahinja Tanasković, blogeri koji svojim nomadskim životom i putešestvijima nikog ne ostavljaju ravnodušnim. 

Whatifness koncept

Whatifness

Prije nego što će formirati Whatifness koncept, pokret bez razmišljanja, Anja je živjela u Londonu iz kojeg se vratila otprilike godinu dana prije nego što će na Tari upoznati Strahinju. S drugaricama je osnovala malu firmu za proizvodnju ručno rađenih dasaka za serviranje hrane zvanu Daskka, dok je Strahinja, kako on sam kaže u šali, u to vrijeme rintao od 9 do 21 kao copywriter u agenciji. Danas, dok putuju, za život zarađuju pisajući tekstove za reklame, slikajući proizvode za Instagram profile klijenata, te sarađujujući s različitim brendovima koji se pojavljuju kao sponzori na njihovom ličnom profilu. 

Od Kambodže do Kube

Do toga da putuju u preuređenom kombiju došlo je sasvim slučajno. Dok su bili u Šri Lanki 2017. godine, preko Facebook stranice koja spaja digitalne nomade s poslovima širom svijeta, dobili su posao da u Algarveu u Portugalu snime promo klip za grupu surfera koja je pokrenula sopstveni biznis. Kako nisu imali novca da im plate, dali su im svoj preuređeni kombi da dok rade za njih spavaju na luksuznoj lokaciji – prelijepoj litici s pogledom na okean, gdje je bio parkiran njihov kamper. 

“Tada smo se zaljubili u ovaj način putovanja. Shvatili smo da putujući tako ne bismo morali ni smještaj da plaćamo, čime bi putovanje postalo još lakše i jeftinije. Morali smo se odreći za nas marginalnih stvari, recimo, svakodnevnog tuširanja i rerne, a dobili smo nesrazmjerna prostranstva pod točkovima. Ne bismo mogli bez našeg trećeg člana, bebe jaze, Šnjura, koji je od tada pa nadalje svugdje išao s nama.” 

Whatifness
Whatifness

Anja i Strahinja su kombi preuredili uz pomoć Pinteresta, Instagrama, You Tubea i vještih ruku jednog čovjeka koji ih nije poznavao, ali je čuvši njihovu priču odlučio da im pomogne u pravljenju. Ovaj poduhvat unijet će promjene i u njegov život, jer poslije toga i sâm počinje da preuređuje kampere po narudžbi. 

Putovali su od Kambodže do Kube, koja ih je svojom strastvenošću i instant prisnosti sa strancima oduševila i podsjetila na ovdašnje prostore. Ipak, zemlja kojoj se najradije vraćaju je Portugal, koji je zbog gostoprimljivosti i opuštenosti svojih stanovnika definitivno raj za “vanlajfere”. 

“Shvatili smo da su ljudi svugdje isti – mahom dobričine. I da svijet nije neko strašno veliko mjesto puno opasnosti, nego vječita inspiracija.”

FAP-ov autobus postaje kućica

Whatifness
Whatifness

Anjine i Strahinjine avanture nisu prestale ni dolaskom djece – Ognjena i Ade, koja su u njima probudila još veću želju da i njima pokažu sve što su vidjeli i još više od toga. U međuvremenu su udomili još jednog psa, tako da ih je sada šestero. Nerado prave pauzu od putovanja, ali kada krene loše vrijeme priznaju da je teško kampovati.

“Da smo i dalje samo nas dvoje, otišli bismo, naprimjer, na Sardiniju, negdje na jug, ali bebci su, ipak, još uvijek suviše mali i treba im malo više stabilnosti nego nama matorcima. Na proljeće opet krećemo.” 

Whatifness
Whatifness

Živeći u kombiju Anja i Strahinja nisu bili izloženi velikim iskušenjima. Nekoliko puta su morali da se preparkiraju, jer im se mjesto činilo nedovoljno bezbjednim, a priroda malog prostora ih je naučila da sve nesuglasice rješavaju u hodu i odmah.

Aiša Čerkez – Fizičarka u svijetu turizma

“Odricanjem standardnog koncepta življenja dobili smo mogućnost da iskusimo ono što mi doživljavamo kao slobodu – mogućnost da digneš sidro i promijeniš okolinu kad god poželiš. Ali mnogo važnije od mijenjanja sredine je samopouzdanje koje smo dobili – da sve što smislimo, ako se potrudimo, možemo da postignemo.”

Na pitanje kakvi su im planovi za budućnost, odgovaraju: 

“Takvi da naši roditelji samo prevrću očima (smijeh). Upravo smo kupili 30 godina star FAP-ov autobus koji planiramo da prepravimo u udobnu kućicu. Želja nam je da negdje u Srbiji nađemo idealnu lokaciju da ga parkiramo i da, kada ne putujemo u našem kamperu, provodimo vrijeme u legendarnom Sanosu s pogledom na veličanstvenu prirodu.”


Sudar s Porscheom u centru Londona

“Pamtimo dan, koji i dan-danas slavimo kao slavu, kada je Strahinja u centru Londona, nesmotreno i pjevušeći, vozeći u rikverc na veoma velikoj raskrsnici udario u najnovijeg Porschea. Svi smo, naravno, prošli bez ogrebotina, ali smo strepjeli da li će nas popravke na Porscheu koštati cijelog kombija, naše kuće. Međutim, poslije dva dana grickanja noktiju došao je mail od vlasnikovog osiguranja da trebamo da platimo samo 29 funti. Malo je reći da smo osjetili olakšanje.” 

Anju i Strahinju možete pratiti na njihovom instagram profilu OVDJE

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI