Menu
Menu
Svi mi koji volimo BiH već odavno s nevjericom gledamo na gotovo svakodnevna omalovažavanja državnih obilježja, institucija i svega što podsjeća na državu Bosnu i Hercegovinu od zatrovanih umova različitih profila.
Pitanje je samo da li smo se i navikli na te sabotaže kojima koliko god da je krajnji cilj rasparčati ovu divnu zemlju, toliko, a vjerovatno i još više od toga žele pokupiti kajmak samo za sebe.
Međutim, šta kad se desi sabotaža od nekog izvana? Da li ćemo argumentovano reagovati ili ćemo se pasivno nadati da je samo riječ o grešci i da će neko za nas nešto promijeniti?
Šta to znači?
Dozvolite…
Svi vi koji čitate ovu kolumnu ste vjerovatno barem jednom dosad čuli za Google i Facebook oglase, a razlog je jednostavan – nisu vas mogli zaobići. Eh, da li ste se ikada zapitali kako baš vas određeni oglas pronađe? Pozadina toga je target kojeg je podesila osoba kojoj je povjereno slanje oglasa na odobrenje Google-u. Ona odlučuje koga će oglas ‘gađati’ u skladu s potrebama oglašivača. Na taj način je omogućeno nikad preciznije targetiranje profila potencijalnih klijenata/kupaca.
Jedan od segmenata kreiranja kampanje jeste i odabir lokacije koja će biti obuhvaćena pri realizaciji oglasa. Google omogućava dva načina odabira lokacije, administrativnim granicama države/entiteta/grada/općine ili putem radijusa.
Sve do mjeseca maja bilo je moguće normalno odabrati Sarajevo, kao i Federaciju BiH za željenu lokaciju. Od 29. maja ove godine to prestaje biti slučaj iz nepoznatih razloga. Od prijašnjih 15 gradova, Google prepoznaje samo 5 (Banja Luka, Prijedor, Mostar, Cazin i Široki Brijeg), bez glavnog grada, te isključivo entitet RS i Brčko Distrikt, bez Federacije Bosne i Hercegovine.
Što je još skandaloznije, grubo iscrtane granice bh. entiteta već duže vremena polove Sarajevo, pa tako sve desno od Grbavice pripada RS-u, uključujući i planetarno poznatu Baščaršiju.
Ni Bosansko-podrinjski kanton nije pošteđen pripadanja RS-u.
Možda će neko reći da ovdje Sarajevo nije izuzetak, već su granice cijelog entiteta, pa čak i nekih drugih regija u susjedstvu algoritamski iscrtane grubo. Porediti gotovo nenaseljene teritorije sa glavnim gradom je suludo. I ne samo što je u pitanju glavni grad, već i bliska historija grada te napori uz koje je odbranjen navode na zaključak da je ovaj slučaj na nivou skandala. Ono što moje kolege i mene kao patriote boli u ovoj situaciji dodatno jeste što su glavni grad i veći bh. entitet sve donedavno bili prisutni na istoj ovoj mapi, tako da se to nikakvim ‘novim’ pravilima algoritma ne može saprati. Što su ostali gore pobrojani gradovi?
Kad smo kod toga, argument da su zbog male populacije uklonjeni ne pije vode jer nijedan drugi grad koji je preostao nema veći broj stanovnika. Također, u regiji je moguće targetirati gradove sa nekoliko puta manjim brojem stanovnika, pa i u manjim državama od Bosne i Hercegovine. Ovaj apsurd se najbolje ilustruje na primjeru Kosova, države koju nisu priznale mnoge zemlje svijeta, uz svo poštovanje prema Kosovu, ali na Kosovu je moguće obuhvatiti čitavu teritoriju. Isto važi i za Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju gdje je gotovo svaku pojedinačnu općinu moguće odabrati, čak i one sa 3.000 stanovnika.
Ne tvrdim da je svaku tačku na mapi svijeta moguće targetirati, što naprimjer nije slučaj sa nekim afričkim zemljama i sl., ali zar smo zaista u rangu tih zemalja i zašto smo mi jedini koji su diskriminisani na Balkanu, i to na ovako skandalozan način od jedne od najvećih multinacionalnih korporacija na svijetu?
Radijus targetiranje isto tako ne olakšava, jer nerijetko pravi probleme sve dok se ne proširi na preko 60 km oko Sarajeva. Google Analytics servis koji pruža analitičke podatke o web stranicama također više ne prepoznaje Sarajevo.
Da li je riječ o nekoj balkanskoj grupi unutar Google-a koja želi da nas ospori, pa i na ovaj način ili se radi o klasičnom bug-u, u šta iskreno želimo vjerovati, svejedno je – Sarajevo, jedan od evropskih glavnih gradova više ne prepoznaju svi Google-ovi servisi kao grad.
Ovim propustom Google je onemogućio osnovnu prednost digitalnog marketinga, a to je lasersko ciljanje potencijalnih klijenata. Samim tim lokalni biznisi, naročito male kompanije, su dovedene u nezahvalnu situaciju jer su primorane bacati novac na područjima na kojima ne mogu da ispostave svoju uslugu ili proizvod.
S tim u vezi, kompanijama jedino preostaje da ljude targetiraju putem remarketinga te isključivo na taj način mogu da se osiguraju da gađaju ljude koji su zapravo njihova ciljna skupina.
Nadalje, noviji računari podržavaju i bosanski jezik, kojeg također nema u ponudi tako da ste pri targetu primorani uključiti sve jezike što naravno iziskuje nove troškove jer postoji mogućnost da se vaš oglas prikaže i Nijemcima, Amerikancima itd. Uzgred rečeno, Google je bosanski jezik na svoj servis Google translate uvrstio zahvaljujući naporima pojedinaca poput Haruna Mlive. Zar treba da vječno zavisimo od bespoštednog truda pojedinaca?
Navest ću još jedan primjer gdje srodna problematika posebno izlazi na vidjelo. Ukoliko se prijavite na vaš Facebook nalog s nekog novog računara iz Sarajeva velika je vjerovatnoća da će vas Facebook obavijestiti da se neko na vaš račun prijavio u blizini Tuzlanskog kantona. Naizgled bezazleno, međutim, ako malo razmislimo kako se ovo može odraziti kada je u pitanju zloupotreba informacionih tehnologija i otkrivanje potencijalnih internet prijestupnika, onda problem postaje ozbiljniji.
Zapitajmo se da li je ovo još jedan u nizu motiva kojim se entuzijasti koji odluče ostati u Bosni i Hercegovini potiču na udaljavanje od svoje domovine?
Iskreno se nadamo zvaničnom protestu i reakciji iz ureda relevantnih bh. predstavnika i institucija upućenim prema Google-u. Možda je krajnje vrijeme da se uozbiljimo i svi skupa poradimo na digitalnom imidžu naše zemlje ako više zaista ne želimo biti zadnja rupa na svirali.
Izvor: HudHud.pro/Salem Malkić
